MNOGA ISELJENJA

Poslanik je sada počeo ohrabrivati svoje sljedbenike u Mekki da se presele u Jesrib, a jedan od njih je to već učinio. Smrću Ebu Taliba, njegov sestrić Ebu Selema izgubio je zaštitnika, pa je bio prisiljen pobjeći od svoga vlastitog roda. Tako je svoju ženu sa njihovim sinčićem Selemom u naručju popeo na kamilu i, vodeći ju, krenuo na sjever. Umm Selema je pripadala drugom ogranku Mahzumija, rodu Beni Mugira, i bila je prva rođaka Ebu Džehlu. Nekoliko njenih rođaka pohitali su za njima i iz Ebu Selemine ruke istrgli uže kojim je vodio kamilu. Njih je bilo mnogo više i znao je da je beskorisno opirati se, pa svojoj ženi reče da se vrati s njima, a on će nekako naći načina da mu se ona kasnije pridruži. Čim je, meĐutim, njegov ogranak Mahzumija čuo za to, naljutiše se na Beni Mugirije i još više pogoršaše odnose time što su zahtijevali da dobiju starateljstvo nad dječakom. Tako su njih troje bili okrutno rastavljeni dok se cijeli rod nije sažalio na nju pa joj dozvoliše da uzme svoga sina i da se pridruži mužu. Ona na put krenu potpuno sama sa Selemom. Nakon gotovo šest milja susrete čovjeka iz roda Abdu-d-Dar, Osmana ibn Talhu, tada još uvijek nevjernika, koji ju je ubijedio da je isprati do kraja puta. Čuli su da je Ebu Selema u Kuba'u, selu smještenom na najjužnijoj tački Jesriba, gdje oaza prelazi u lavino korito, koje predstavlja jedno od "dva korita crnog kamena". I kada ugledaše palminjak, Osman joj reče: "Tvoj muž je u ovom selu, idi sada s blagoslovom Božijim," a on se, sam, ponovo uputi prema Mekki. Umm Selema nikada nije zaboravila njegovu ljubaznost i nije nikada prestala da ga hvali zbog njegove plemenitosti.