Kad se o džematu govori, najčešće na um padaju riječi Uzvišenog Allaha kada kaže: "Prihvatite se čvrsto za uže Allahovo, svi zajedno i nemojte se razilaziti. Sjetite se kad ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je Allah sjedinio vaša srca. Zatim ste postali braća Njegovom blagodati, Njegovom milošću. A bili ste prije toga nekoliko puta na ivici propasti, pa vas je Gospodar izbavio iz nje. Tako vam Gospodar objašnjava ajete, ne biste li bili upućeni."

Zna Uzvišeni da se čovjek sam ne može kvalitetno izgraditi, izuzev onih koje On direktno počasti Svojom milošću. To su izuzeci. Pravilo je da se čovjek izgrađuje u društvu, preko ljudi čije ponašanje gleda i usvaja, osvajajući tako put ka sreći, zadovoljstvu. Gospodar je odredio mjesto gdje može čovjek da se izgradi. To mjesto zove se džemat.

Džemat je arapska riječ i znači: skupiti, sjediniti, povezati, slagati, posjedovati, sumirati, obrazovati... U džematu, zajednici, skupljaju se ljudi čiste namjere, sjedinjuju se i povezuju srca. Tu se dolazi do potrebnog znanja o onome što je čovjeku potrebno za kvalitetan život - i dunjalučki i ahiretski! Tu se sumira životni cilj, tu se jasno određuje čemu čovjek teži, tu mu se omogućava da on pronađe sebe na najlakši i najbolji mogući način... U takvom džematu, zajednici, važi jedno te isto pravilo za svakog: - Najplemenitiji među vama su oni koji su najsvjesniji Allaha!

Nema drugih podjela. Samo je Gospodar Taj koji donosi sud svakom. Mi tu nemamo nikakvog prava. Da bi čovjek ostao u džematu postoje pravila koja je lično Gospodar postavio, a bude li ih se vjernik pridržavao uspjet će sigurno, bit će sretan, upoznat će brzo sebe i nalaziti zadovoljstvo u služenju drugima. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: "Stroga vam je dužnost da budete u džematu, u zajednici. Teško vama ako se razjedinite!"

Kada bi vjernici malo više razmišljali o vrijednosti zajedništva, ne bi dozvolili da prođe ni sat vremena, a da nema nekoga s kim je u džematu da dijeli s njim sve ono što mu se dešava u toku jednog dana. Poslanik, s.a.v.s., rekao je da onaj koji nije u džematu podsjeća na ovcu koja se izdvoji iz stada i obično završi kao vučiji obrok. I mi smo u takvoj situaciji. Moramo biti u džematu. Ako nismo, podhitno potražimo džemat i budimo u njemu. U džematu vojnici Allahovi, meleci Njegovi, rješavaju probleme vjernika. Oni, shodno mislima i potrebama izraženim kroz džemat, završavaju poslove na najbrži način - sve ono što želimo čemu težimo u ime Gospodara. A bez džemata treba ti dugo, dugo vremena da bi došao do nečega.

Za vrijeme života Muhammeda, s.a.v.s., postojao je običaj da se, poslije sabah namaza, utvrdi nedostaje li neko ko inače dolazi. Ukoliko bi se utvrdilo da nekog nema, postojala su dva razloga za to: ili je dvoličan, ili je bolestan. Trećeg razloga nije bilo. Jednog sabaha Poslanik, s.a.v.s., uvidio je da nema jedne osobe. Ashabi su odmah nakon sabaha, skupa sa Poslanikom, s.a.v.s., pojurili u njegovu kuću da vide o čemu se radi. Kad on kući, leži! Dakle, bolestan. Pitaju ga u čemu je problem, a on odgovara: "Božiji Poslaniče, ja sam ustao rano i malo učio Kur`an, pripremajući se da idem u džemat. A onda si mi ti naumpao i tvoj stepen kod Gospodara. Osjetio sam koliko sam ja grešan i beznačajan, pa sam pomislio da možda neću zaslužiti da s tobom budem i na onom svijetu. U momentu kad sam to pomislio, noge su mi se oduzele." Poslanik, s.a.v.s., je jedno vrijeme šutio i plakao, a onda izgovorio: "Čovjek će biti tamo sa onim koga voli."

Tim povodom spušten je ajet: "Onaj ko je pokoran Allahu i Poslaniku, na onom svijetu bit će sa poslanicima, sa iskrenim robovima, sa šehidima i sa dobrim ljudima."

Muhammed, s.a.v.s., je rekao: "Čovjek je na vjeri sa onim s kim se druži. Neka svako od vas pripazi s kim će se družiti!"

Allah, dž.š., ima mnoga imena. Jedno od njih je El-Džami - Onaj Koji skuplja, spaja, uvezuje... Vjernik koji se okiti ljepotom makar jednog Božijeg Imena, on će biti džennetlija. Zamislite samo onog ko se okiti svojstvom imena El-Džami, koji zasluži titulu roba Onog Koji sakuplja, ujedinjuje, povezuje... Ko uspije postati Abduldžami!!!

U džematu dolazi do raznih vrsta uvezivanja. Uvezuju se sposobnosti i ljudi. Tu čovjek nađe ono šta mu fali. Uzvišeni Gospodar kaže: "O, vjernici, kad vam se kaže da napravite mjesta drugima tamo gdje se sjedi, vi to učinite, pa će i vama Allah mjesto napraviti. A kad vam se kaže da se dignete, vi se dignite, pa će Allah uzdignuti na visoke stepene one koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah dobro zna ono što radite."

Kad kaže Allah da napravite mjesto, On misli na mjesto u srcu.

Jedna interesantna predaja veli da Božiji Poslanik, s.a.v.s., nikad nije viđen kako sjedi u društvu, a da je noge pružio prema nekome. Tako je postupao iz poštovanja prema svakome.

U džematu se dobija sve ono što ti je potrebno za život. Tu se spajaju i bračni parovi. Resulullah, s.a.v.s., kaže: "Allahova ruka je sa džematom, to je milost koju Allah pruža."

Čim si ti u džematu, ti si sebi višestruko osigurao život, da imaš nekoga ko će misliti na tebe i kad je odsutan od džemata. U džematu ćeš se naučiti ispravnom ponašanju i načinima zaštite povjerenja, koje je veoma poljuljano.

Hadis nam govori o tome da sva druženja trebaju biti satkana od povjerenja te da je otkrivanje tajne prevara, teški prestup.
Sunnet Božijeg Poslanika, s.a.v.s., je čuvanje tajne, lijepo ophođenje prema ljudima i sabur na napade vjernika-slabića, dakle, onih koji još nisu dovoljno sazreli.

Imaju tri vrste tajni. Jedna je tajna ono što se čuva, a što je između tebe i Allaha i nikog više. Druga tajna je između tebe, Allaha i tvoje žene i niko je više ne smije znati. Treća tajna je između tebe, Allaha i tvog jarana. Gospodar kaže: "O vjernici, nemojte pitati za stvari koje će vas unezgoditi kad vam se budu kazale."

Ako se neko pita zašto nema povjerenja, odgoja, ljubavi, iskrenosti, bratstva, sloge i harmonije, odgovor je jasan:

Kad muslimani ostave džemat,