Živimo u vremenu buđenja interesa omladine, koja napokon, koristeći nauku, otkriva priliku da sebi i drugima ponudi ono što ljude čini sretnim zauvijek. Jer, smiješno je živjeti, a ne razumjeti smisao života. Među nama je nekad davno živio čovjek koji je vlastitim primjerom pokazao smisao života i trasirao jedini ispravni put - Muhammed, s.a.v.s.

Gospodar, u 107. ajetu sure El-Enbija, kaže: "I poslali smo te Muhammede kao milost svim svjetovima."

Kada bi čovjek imao i stotinu jezika i njima svakog trena spominjao Gospodara, nikada Mu se ne bi mogao nazahvaljivati za blagodati kojima ga je Gospodar obasuo. On nam je poslao svoga Miljenika Muhammeda, s.a.v.s. Omogućio nam je da ga spominjemo i donosimo salavate na njega.

Veliki učenjak Ebu Abbas El-Mersi rekao je: "Sam Muhammed, s.a.v.s., je milost, on sam je nur!"

Božiji Poslanik, s.a.v.s., bio je vrelo milosti, koja je obasipala i vidljivo i nevidljivo.

Sejjid Kutb ovako tumači gore navedeni ajet: "Muhammed, s.a.v.s.,je milost za sve ljude. On ih vodi ispravnim putem, ka smislu života i sreći."

Kolika je to čast nama svima! Dato nam je da slijedimo onog koji je najdraži Gospodaru od svih ljudi i poslanika, da nas on odgaja i uči kako da ponosno živimo, steknemo zadovoljstvo Uzvišenog i dobijemo vječnu sreću. Ako u tome ne uspijemo, to je znak da smo ovdje samo gubili vrijeme.

Ebu Abbas El-Mersi tvrdi: "Poslanici koje je Gospodar ranije slao narodima, bili su kao milostinja data tim narodima. Muhammed, s.a.v.s.,poslan je kao poklon svima."

Resulullah, s.a.v.s., je rekao: "Ja sam poklonjena milost." Zapamtite, niko od nas nije svojim djelima zaslužio tu milost, nego nas je Gospodar direktno počastio.

Allah, dž.š., je odredio da kolijevka Muhammeda, s.a.v.s., zaljulja siroče. Njegov otac nije dočekao da mu se rodi sin. Vršnjaci su dozivali  očeve kad bi bili u kakvoj nevolji. Resulullah, s.a.v.s., oca nije mogao dozvati. On je samo govorio: "Gospodaru, Ti me odgoji, Ti mi pomozi, Ti me zaštiti!"

Tu leži mudrost odredbe da Poslanik, s.a.v.s., bude siroče od rođenja? Gospodar je želio da ga On odgaja.

Uzvišeni kaže: "O vi koji vjerujete, nemojte dozvoliti da vas imetak vaš i djeca vaša odvraćaju od spominjanja Gospodara. Onaj ko to bude uradio, propao je za sva vremena."

Kada pogledamo riječi i stavove Božijeg Poslanika, s.a.v.s., sve odiše milošću. To je zaista Allahovo, dž.š., čudo. Muhammed, s.a.v.s., nije govorio o milosti kako bi kod nekog probudio emocije, niti mu podario milost trenutnu. On je govorio o univerzalnoj i 
konstantnoj milosti.

Osim toga, u Medini je donio Zakon milosti rekavši: "Budite milostivi prema onima na Zemlji! Prema vama bit će milostiv Onaj na nebesima!" Rekao je, dakle, da trebamo biti milostivi prema onima na Zemlji, ne izdvajajući nikog, ni po kojem kriteriju. Znači prema svim ljudima, a i prema životinjama.

A onaj ko nije milostiv prema sebi, ne može biti milostiv ni prema drugima. Ko želi da bude milostiv, voljet će Milostivog i onoga kojeg je Milostivi poslao kao milost svim svjetovima. Ako nemaš ove ljubavi, bit ćeš grub i drzak čak i prema svojoj rođenoj djeci i roditeljima. O drugima da i ne pričamo.

Božiji poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Milost je bolja od pretjerivanja u dovi." Šta to znači? Ako nisi milostiv prema ljudima, šta ti onda znači namaz, post, zekat... Namaz, post i zekat trebaju te učiniti milostivim. Ako nije tako, upitaj se onda, što obavljaš fiskulturu i gladuješ.

Zato Gospodar kaže: "Teško klanjačima koji su nemarni od namaza." Jedan učenjak je rekao: "Hvala Ti, Gospodaru, kad si rekao 'od namaza', a ne 'u namazu'."Jer, svima se nama dešava da budemo nemarni u namazu. Svakakve nam misli dođu, ne budemo koncentrirani...

Suština mog i tvog vjerovanja i ibadeta jeste da moramo biti mjesto manifestacije Allahove, dž.š., milosti i Njegovih lijepih imena. U tome treba naći smiraj, a ne teret. A mnogi danas, ne samo da sebe opterete vlastitim ibadetima, nego i čitavu porodicu, pa i komšiluk. Sa svojim tvrdim i teškim stavovima onemogućavaju mnogima da pronađu milost. Odbijaju ih!

Muhammed, s.a.v.s., i njegovi ashabi svojim su ibadetima rasterećivali ljude, olakšavali im, bili podrška... Božiji Poslanik, s.a.v.s., toliko je bio milostiv da ga je žalostila i pomisao da bi neko mogao doći u situaciju da mu ibadet postane teret. Jedne prilike putovali su u teškim i napornim okolnostima. Božiji Poslanik, s.a.v.s., znao je da jedan ashab posti. Tada je uzeo čašu vode, visoko je podigao da je svi vide i onda popio. Time im je dao znak, onaj ko posti neka se omrsi. Uprkos tome, ovaj ashab nije se omrsio, ma koliko mu teško bilo. Resulullah, s.a.v.s., tada kaže: "Nije dobročinstvo da postite na teškom putovanju. Ako već želite, postite svakog mjeseca tri dana, pa će vam se to brojati kao da ste postili čitav život."

Koja je pouka? Nemoj da ti vjera bude teret.

Druge prilike Poslanik, s.a.v.s., je čuo da Abdullah ibn Amr ibn As danju posti, a posvunoć klanja, zikri i dovi. Pozvao ga je sebi i rekao: "Čuo sam da danju postiš, a noću ibadetiš. Nemoj to činiti! Ne zaboravi da imaš obaveze prema svome tijelu, prema svojoj duši, prema svojoj ženi... Posti tri dana u mjesecu. To će ti se brojati kao da si postio cijelog života."

Evo još jednog primjera. Božiji Poslanik, s.a.v.s., pobratio je Selmana Farisiju, r.a., i Ebu Zerra el-Gaffarija, r.a., pa Selman dođe Ebu Zerru u posjetu. Otvara Ebu Zerrova žena, zapuštena, neraspoložena, zapostavljena... Ulazi Selman u kuću, pita Ebu Zerra šta ima, a ovaj mu reče da posti. A nije ramazan. Ponudi Ebu Zerr jelom i pićem Selmana, a Selman ga natjera da i on s njim jede i pije. Ebu Zerr se nećkao, odbijao, a Selman podviknu: "Jedi!" Ovaj jede s njim, nije imao kud, gost je gost. Prođe malo, klanjaše njih dvojica jaciju, a Ebu Zerr ustade da opet  klanja. "Sta ćeš to!? Sjedi ovamo!" - opet viknu Selman. Ebu Zerr poče da objašnjava daje on tako navikao, da tako treba... Ne popusti Selman: "Sjedi! Nema klanjanja." Pokunjio se Ebu Zerr, ali nema kud. Legli poslije da spavaju, pa Ebu Zerr pomisli daje Selman zaspao.Tiho, na prstima, pokuša se izvući i klanjati. "Lezi!"- viknu Selman koji se pravio da spava. I tako do sabaha. Dođe ujutro vijest o ovome do Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji uzviknu: "U pravu je Selman! Čovjek ima obaveze prema svome tijelu, duši i prema svojoj ženi! Vjera nam treba olakšati, a ne otežati!"

Evo i primjera koji pokazuje koliko je Muhammed, s.a.v.s., bio milostiv i prema roditeljima sljedbenika svojih. Kad je trebalo učiniti Hidžru iz Mekke u Medinu, dođe mu jedan ashab i reče: "Božiji Poslaniče, dajem ti vjernost da ću s tobom učiniti Hidžru. Nisu me pokolebali ni moji uplakani roditelji! Neka plaču koliko hoće, ja odoh za Poslanikom." Ko biva, vidi kako sam jak i odlučan! Resulullah, s.a.v.s., mu reče: "Vrati se kući roditeljima i nasmij ih kao što si ih rasplakao!"

Mnogi misle da će Milost dobiti ako što više ibadete, ako rade sve ono što su čuli daje Poslanik, s.a.v.s., radio. Nisu svjesni da se u islamu sa malim stvarima može puno postići. Sjetite se prostitutke kojoj je oprošteno nakon što se potrudila da izvuče vode iz bunara kako bi napojila žednog psa. Oprošteno joj je sve samo zato što je milost svoju pokazala prema životinji!

Milost mete nesreće i tegobe. Ona čisti nepoznati put kojim hodimo.

Jedan čovjek bio je lahke ruke kad je u pitanju zajam ljudima. Nije puno ibadetio, nafile klanjao i si., ali je puno pozajmljivao. Svaki put kad bi slao svoga izaslanika da pokupi dugove, rekao bi mu: "Uzimaj lakše, a ostavljaj teže. Uvijek pazi da dužnik ima dovoljno za život. Ako vidiš da je teška situacija, sasvim oprosti dug, ne bi li i nama Allah oprostio." Zbog toga što je dužnicima svojim dugove opraštao, Gospodar mu, kada dođe na polaganje računa, reče: "Ja sam preči od tebe da opraštam. Sve ti je oprošteno."

Ebu Zerr El-Gaffari, r.a., onaj što je danju postio, a noću ibadetio, prenosi nam svoj lični razgovor sa Poslanikom, s.a.v.s. Upitao je: "Šta je to što će čovjeka sačuvati vatre džehennemske?" Pa mu je Muhammed, s.a.v.s., odgovorio: "Vjerovanje u Allaha i dijeljenje onog čime te je Allah opskrbio." Ebu Zerr upita: "A šta ako čovjek nema šta da dijeli?" Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "Ako nema, neka pomaže maloumnog. A ako ni to ne može, neka pomogne onom kome je nepravda nanesena. Ako je slab, pa ni to ne može, neka izbjegava vrijeđanje drugih." Ebu Zerr upita hoće li čovjek ući u Džennet ako to bude radio. Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "Nema vjernika koji radi jedno od ovih djela, a da ga to njegovo djelo neće uzeti za ruku i uvesti ga u Džennet."

Zamisli kad bi neko učio samo ono što je Muhammed, s.a.v.s., učio na sedždi. Ma, tri bi sata ostao na sedždi, a ovamo, djeca mu nemaju šta jesti.

Za vrijeme života Poslanika, s.a.v.s., desi se da preseli jedan Jevrej. I prolazi njegova pogrebna povorka pored Muhammeda, s.a.v.s., a on plače. Upitaše ga što toliko plače za jednim Jevrejinom, a Poslanik, s.a.v.s., odgovori: "On je pobjegao od mene u vatru." Božiji Poslanik, s.a.v.s., vidio je i Džennet i Džehennem, pa mu žao svakog onog ko ide u Džehennem. Zatim je rekao: "Ja sam kao čovjek pored vatre, koji gleda kako leptiri ulijeću u vatru. Ja vas rastjerujem, a vi mi, nekako, opet izmičete iz ruku."

Svi ovi primjeri govore kako mi međusobno trebamo biti milostivi. Najvažnije je da čovjek pokaže milost prema socijalno ugroženima koje njihove životne potrebe tjeraju da se zadužuju, pa pate zbog dugova. Pokaži svoju milost prema onima koji se prema tebi ogriješe! Učestvuj u spašavanju ovisnika od droge! Zar ti nije žao kad na ulici vidiš momka da tetura i pada?! Izgubljen momak! - Sta me briga, sam je to tražio! Allahu ekber! Sutra i tvoje dijete može doći u istu situaciju. Nude im drogu na svakom ćošku, u školi, u društvu... Spašavajte brakove! Budite voda njihovoj vatri. Božiji Poslanik, s.a.v.s., posebno preporučuje milost prema siročetu i retardiranom djetetu. U tom smislu je ovaj hadis: "Kada pomiluješ siroče, Allah ti skida onoliko grijeha koliko si njegovih vlasi pomilovao."

Ljudi su danas zbunjeni, lutaju, depresivni su, uplašeni za sadašnjost i budućnost. Najviše ćeš im pomoći ako im pokažeš kako da se oslobode tog straha.

Muhammed, s.a.v.s., nam je preporučio da živimo i djelujemo između nade u Allahovu, dž.š., milost i straha od Njegove kazne. Ipak, u svakodnevnoj komunikaciji s ljudima davao je prednost nadi u milost Gospodara. Govorio je: "Ne plašite se, vaš Gospodar je Milostiv."

Sve milosti koje susrećemo na Zemlji: majke prema djetetu, ljudi prema životinjama itd., samo su jedna milost koju je Gospodar spustio. Čak 99 milosti Gospodar je ostavio kod Sebe do roka određenog, do Sudnjeg dana. Tog Velikog dana Gospodar želi podijeliti tih 99 milosti. A tada će nam milost biti najpotrebnija.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Nema dana da nebo ne kaže: 'Gospodaru moj, dozvoli mi da u komadima padnem na ljude. Oni koriste Tvoje blagodati, a odbijaju da Ti se zahvale'. Nema dana da Zemlja ne kaže: 'Gospodaru moj, dozvoli mi da progutam ljude. Oni koriste Tvoje blagodati, a odbijaju da Ti se zahvale'. Nema dana da more ne kaže: 'Gospodaru moj, dozvoli mi da potopim ljude. Oni koriste Tvoje blagodati, a odbijaju da Ti se zahvale'. Nema dana da brda i planine ne kažu: 'Gospodaru moj, dozvoli nam da smrvimo ljude. Oni koriste Tvoje blagodati, a odbijaju da Ti se zahvale'." A Gospodar Uzvišeni ovako im odgovara: "Da ste ih vi stvorili, oprostili bi im. Pustite vi Mene i Moje robove. Ako se oni pokoju, pa Ja sam njihov prijatelj. A ako se ne pokaju, pa Ja sam njihov liječnik.". Subhanallah!

Dakle, ako je Gospodar zadovoljan nama, On je naš prijatelj i daje nam beskrajnu ljubav. A ako je nezadovoljan našim stanjem, On je liječnik i Njegova stručnost zamladuje i najteže rane. A rane na tijelu nisu ništa u poređenju sa ranama na duši. Najteže je kad te u dušu rane. Opraštajte onima koji vas rane. Sta god da vam urade, gore su radili Poslaniku, s.a.v.s. A je li se on svetio? Nije, opraštao je! Nakon što je kao pobjednik ušao u Mekku, svi su zamrli od straha. Znaju šta su mu sve radili. A on, s.a.v.s., ih pita: "Šta mislite da ću s vama uraditi? Slobodni ste, nikom nažao neće biti učinjeno!" A pamtimo li mi uvrede i rane? Jašta! Do kraja života!

Ugledajmo se, braćo i sestre, na Učitelja svijeta Muhammeda, s.a.v.s., koji je jednom na hutbi rekao: "Zavolite se zbog Allahove milosti i Njegovog daha medu vama."

Molim Gospodara da budemo međusobno milostivi i da praštamo jedni drugima.

Ja, nekako, najviše volim kad o Poslaniku, s.a.v.s., govorimo. O onome za kojeg je Gospodar rekao: "Poslali smo te kao milost svim svjetovima."

Možete zamisliti kako je bilo ashabima sa njim! A kako im je tek bilo kada je trebao preseliti?! Kako li im je bilo?! Poznavali su onoga koji im je bio nepresušni izvor za sve što im je potrebno. Kada su upitali hazreti Aišu, r.a., kako je bilo kad je Resulullah, s.a.v.s., selio na Ahiret, ona reče: "Jeste li ikad gledali kišu kad se spušta, pa koze pokisnu, a onda još počne da grmi, pa one, pokisle i uplašene, unezvijereno traže zaklona? Eto, tako smo mi izgledali."

Onima koji su ga poznavali teško je bilo živjeti nakon što je preselio. Bilo je ashaba koji više nisu mogli živjeti u Medini, gdje ih je sve na Miljenika, s.a.v.s., podsjećalo. Ni namaz nisu mogli obavljati kako treba od plača i boli, pa su selili u druga mjesta i gradove. Bilal Habešija bio je medu njima. Odselio je u Damask. Kad je kasnije došao u Mekku obaviti umru, jedva su ga nagovorili da prouči ezan. Nakon što je Bilal, prvi mujezin, konačno skupio svu snagu i zaučio, svi su plakali. Jedva je završio. Za njega vele da je i preselio od prevelike čežnje za Muhammedom, s.a.v.s.

Zapamti, brate i sestro, kakav god te belaj zaobiđe i nevolja napusti, to je zbog Muhammeda, s.a.v.s. Kaže to Imam Safija, r.a.!
Ahmeda Ibn Hanbela usnio je njegov učenik i upitao: "Kako ti je?" Ovakav je odgovor dobio: "Tako mi Allaha, dž.š., da nije Muhammeda, s.a.v.s., svi bismo bili u zabludi!" I to je baš tako!

Kad pojedeš nešto lijepo, ponoviš se, izgradiš kuću i si., neka ti uvijek u mislima bude da to Resulullah, s.a.v.s., časti. On časti tako što naručuje od Gospodara. Gospodar daje, a Poslanik, s.a.v.s., dijeli.

Kada mu je jedan ashab zahvalio što mu je nešto dao, Poslanik, s.a.v.s., reče: "Ne, ne!Allah daje, a ja samo dijelim."K'o kad u slastičarnu odeš i naručiš kolače za sve goste. Ti samo naručuješ, a plaća gazda.Poslanik, s.a.v.s., se brine za nas. Pravo se sekira. Allah, dž.š., kaže: "Njemu teško pada kad vi nailazite na muke i probleme i jedva čeka da krenete na Pravi put."

Ta briga nije ga napustila ni u časovima preseljenja Stvoritelju, pa on ne doziva imena svojih bližnjih, nego govori: "Ummet moj, ummet moj!" Kad je bio na Miradžu, nije tražio za sebe i svoje bližnje, nego je i tada ponavljao: "Ummet moj, ummet moj!"
I kad mu se bude ponudilo da uđe u Džennet, Poslanik, s.a.v.s., će reći: "Ummet moj, ummet moj!" Neće mu se ulaziti u Džennet dok tamo prethodno ne vidi svoj ummet.

Gospodar mu je ponudio izbor. Prva opcija bila je da pola ummeta Muhammedovog, s.a.v.s., uđe u Džennet. Druga opcija je bila šefaat - zagovorništvo na Sudnjem danu. Resulullah, s.a.v.s., je izabrao ovo drugo. A što? Pa malo mu je da samo pola njegovog umeta uđe u Džennet. Stoga je razumljiv hadis u kojem Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Moj šefaat na Sudnjem danu bit će za velike grešnike mog ummeta." Subhanallah, Muhammed, s.a.v.s., brine čak i za velike grešnike. I njih brani od kazne. A kako mi reagiramo kad vidimo velikog grešnika? Odmah zagalamimo: "Nevjerniče, sram te bilo... "Mi napuštamo i osuđujemo onog ko čini veliki grijeh, a Resulullah, S.a.v.s., će se boriti da i njega spasi. Ma, zamjeramo i onima koji ne čine velike grijehe, koji tu i tamo malo zastrane! Vidjet ćemo kakvo će biti čije stanje na Velikom danu. Umjesto da ga čupaš, da moliš Gospodara da ga uputi i spasi, ti ga guraš da više potone.

Bio je sretan i kamen na kojeg je Resulullah, s.a.v.s., nogu spustio. Rekao je Poslanik, s.a.v.s., da zna kamenje u Mekki koje ga selamilo: "Es-selamu alejkum,ja Resulullah."

Ashabi su svjedočili: "Tako nam Allaha, vidjeli smo kako kamenčići u njegovoj ruci zikr čine: Allah, Allah!" Hej, kamenje sretno što ga je Poslanik, s.a.v.s., dodirnuo. Što je sretno? Zato što će i kamenje gorjeti u Džehennemu. U ajetu se kaže: "Čuvajte se vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje!"

Svjetlo Poslanikovo, s.a.v.s., nije dalo prići tmini. Gdje god se on pojavio, tu se prosuo berićet, šta god da je dodirnuo postalo je berićetno. Knjige i knjige su napisane o tome. Bio je kod jedne žene, koja mu je dala da jede. Malo je imala, ali je bilo od srca. Između ostalog, iznijela mu je meda. Od tog dana, meda u njenoj zdjeli više nikad nije nestalo. Kao da zdjela nema dna. Kada je mužu rekla da joj meda ne nestaje otkako im je Muhammed, s.a.v.s., bio, med se potrošio. Poslije nekog vremena ispričala je Resulullahu, s.a.v.s., šta se dogodilo, a on joj reče: "Kud si pričala! Da si šutjela o tome, meda nikad ne bi nestalo!"

Isto se desilo ženi koja je iz mješine izvadila sira i ponudila Poslanika, s.a.v.s., da jede.

Nakon što je Božiji Poslanik, s.a.v.s., počeo držati hutbe sa novoizgrađenog minbera, zajecao je panj palme s kojeg je do tada držao hutbe. Hej! Svi ashabi su čuli panj kako jeca. Da ga nije pomilovao, jecao bi do Sudnjeg dana. Čuj kamenje zikrilo?! Čuj panj plakao?! Nije to, braćo i sestre, za glave! To je za srca i duše!

Kada je Allah, dž.š., odredio gdje će biti Kaba, rekao je brdima da joj se približe. Zuri Safa, trči Merva, samo se Arefat šćućurio. Upita Gospodar Arefata zašto on ne žuri Kabi, a Arefat odgovara: "Ja Rabbi, od straha i stida. Mislim da nisam dovoljno dobar da budem blizu Kabi!"

Zbog te skormnosti Gospodar mu je dao veliku počast - hadždž nijednog hadžije ne može biti valjan, ako ne obiđe Arefat.

Potom je naredio svim životinjama da se okupe oko Kabe. I sve životinje požurile, samo se pčela sakrila. Pita je Gospodar zašto, a ona kaže:"Ja Rabbi, strah me da se približim nečemu čemu Ti toliku važnost daješ." Zbog te skromnosti, Gospodar je pčeli omogućio da pravi med, lijek za sve ljude.

Onda je Gospodar naredio svim harfovima da se okupe. Svi došli, ali fali harf ba. Sakrio se negdje, smot`o, podvio glavu. A Gospodar mu kaže: "Zbog te skromnosti ukazat ću ti veliku počast - Kuran ću početi tobom." Kur'an počinje riječima Bismillahir-i.ihmanir-rahim. Nije Kur'an počeo sa elifom (I). Zašto? Pa elif je malo ohol - visok, viši od svih, vitak i naočit. Kao čovjek kad se uparadi, pa hoda, a kao da govori: - Pogledajte me jesam dobar! Osim toga, elif se ne veže s drugim slovima: "Bježite od mene." A ba se veže s obje strane: "Hodite sa mnom, braćo!"

Od elifa su svi harfovi. Svaki harf ima svoju facu, svoj karakter, svoju historiju. Ba je uvijeni elif s tačkom ispod . Izgleda kao čovjek koji je pokrio glavu rukama, koji se stidi, zaklanja. Nun liči na ba. Samo što je kod ba tačka ispod, a kod nun iznad. Nije to džaba. Pogledajte na šta liči nun. Na čovjeka koji je digao šake u zrak, kao bokser nakon pobjede u ringu: "Svaka mi čast! Ja sam najjači! Ja sam! Ja sam!"

Skromniji čovjek od Muhammeda, s.a.v.s., nije živio! Gospodar za Poslanika, s.a.v.s., kaže: "Ti si bio sunce što im noću sija." Sav je bio od nura. Pečat vjere i kruna svih evlija - Božijih prijatelja.

Nećemo moći zavoljeti Allaha, dž.š., dok Njegovog Resulullaha, s.a.v.s., ne budemo zavoljeli: "Slijedite ga i voljet će vas Allah!"
Velikani navode čak 824 imena Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koja ujedno označavaju i njegove osobine. Muhammed, s.a.v.s., nosio je epitet Abdullah. A epitet Abdullah dobiva samo onaj koji se okiti ljepotama svih 99 Allahovih,dž.š.,imena. Muhammed, s.a.v.s., je rekao: "Gospodar ima stotinu osobina. Onaj ko se okiti jednom osobinom, ušao je u Džennet." Blago onom ko nauči 99 Božijih imena napamet, a kamoli onom ko se okiti barem jednom osobinom. Naprimjer, Allahovo,dž.š., ime Gaffar znači Oprostitelj.
Ako ti počneš opraštati svima koji se ogriješe prema tebi, dobijaš epitet Abdulgaffar - Rob Oprostitelja. Ako se okitiš ljepotama svih Allahovih, dž.š., imena, dobijaš epitet Abdullah - Allahov rob. A to je mogao ko? Samo Muhammed, s.a.v.s.!

Ponovo vas pitam: - Možete li zamisliti kako je bilo ashabima koji su živjeli s njim i kako im je bilo kad je preselio? Teško, braćo i sestre. To su emocije koje mi ne možemo shvatiti, jer je emocije, inače, nemoguće opisati. Mi maštamo da Poslanika, s.a.v.s., vidimo makar u snu. Sve bi dali da ga makar na sekund zraknemo. A oni živjeli s njim. Kako li im je bilo kad je preselio?!

A, evo, kakve stihove iznjedri duša koja neizmjerno voli Poslanika:

Kako li je bilo ashabima tvojim 
Sa mubarek-vrela duše svoje pojit.

I gledat u lice Miljenika svijeta
Sa njim i ovaj dunja ovako procvjeta.

Sretan je i kamen na koji si stao 
Svjetlo tvoje tmini prići nije dalo.

Ti si bio sunce što i noću sija
Pečat vjere naše i kruna evlija.

Miris duše tvoje i sad zemlju budi 
Za tobom i sada vasiona žudi.

I zaplaka palma, na koju si stao 
I plakao Burak dok te je čekao.

Tvoja duša ukras obadva je svijeta
I sad Zemljom ovom tvoje sjeme cvjeta.

Na Miradžu želju samo jednu zbori 
Da mu ummet nikad u vatri ne gori.

Kolika je ljubav u tvom srcu bila, 
Koliko je mora ona preplavila.

Samo Allah znade koliko te voli 
Srce moje griješno što o tebi zbori.



@Hafiz Sulejman Bugari