Šejh Muhammed Nazim Adil je imam iskrenih ljudi, tajna svetosti,onaj koji je oživio Nakšibendijski red(tarikat) na kraju dvadesetog stoljeća. On ulijeva u sve narode svjeta  ljubav prema Allahu dž.š.i ljubav prema onima koji vole Allaha dž.š., nakon što su pocrnili od vatre i dima ,nevolja,terora, bijesa i boli. On je onaj koji otkriva tajne, Zaštitnik svjetlosti(Nura), Šejh šejhova, Sultan pobožnih, Sultan naroda i istine.  Posjednik je Božanskog znanja bez premca krajem dvadesetog stoljeća. On je kiša iz okeana znanja ovog Reda koja oživljava duše u svim dijelovima svijeta. Sveti je na sedam kontinenata, njegovo svjetlo privlači pristalice iz cijelog svjeta.On nosi ogrtač od svjetlosti Božanske Prisutnosti.Jedinstven je u svom vremenu. On je orhideja posađena u zemlji Božanske ljubavi. On je sunce za sve svemire. Poznat je kao Sveti sa dva krila, vanjskog i unutarnjeg znanja.

Rođen je u nedelju 23 Aprila, 1922 g.u Larnaci na Cipru ili 26 Šabana 1340 AH. U odnosu na Poslanika (s.a.w.s) kroz lozu svojih predaka krvno je povezan sa Hasanom i Huseinom (Ra). Njegovo porijeklo preko oca Ahmeda vodi korjene do šejh Abdul Qadir Gilanije, osnivača Qadiri Sufija. A preko majke veže se za  Dželaluddina Rumija, osnivača Mevlevi Sufija.

Tokom djetinjstva bio je podučavan disciplini i duhovnosti od strane svog djeda Muhameda, koji je bio šejh Qadirijskog reda. Več u ranoj mladosti na njemu su se primječivali izvanredni znaci. Njegovo ponašanje bilo je savršeno. Nije nikad raspravljao i nije se svađao ni s kim. Uvijek je bio nasmijan, ljubazni i strpljivi. Kao mladić  bio je visoko poštovan radi  duhovnosti koju je posjedovao. Svi u Larnaci su ga poznavali jer je kao mladić mogao dati dobar savjet svim ljudima, te predvidjeti  budućnost i to  učinuti sasvim jednostavno. U dobi od pet godina bilo je situacija kada bi se izgubio a njegova majka ga nije mogla pronaći. Nakon što ga je tražila , nalazila ga je u haremu džamije  na mezaru Umm Hiram (Ra), ashabke  Poslanika (s.a.w.s) . Kada ga je njegova majka  pokušala dovesti kući , on je rekao; "Ostavi me ovdje u društvu Umm Hiram (Ra), ona je jedna od naših predaka". Često je govorio kako je vidio Umm Hiram (RA) koja je preselila na Ahiret prije 1.400 godina,i kako je čuo njezine riječi i kako je razgovarao s njom. Kada su ga jednom uznemiravali u tom stanju on je rekao: "Dopustite mi da govorim sa svojim predkom, koji je u ovom mezaru."

Nakon izvjesnog vremena otac ga je upisao u školu osnovnog obrazovanja koje se  odvijalo tokom dana a nakon toga pohađao je religijsku kulturu koja se  odvijala navečer.Po završetku osnovne škole upisao je srednju školu. Bio je genij među svojim kolegama-učenicima. Nakon što je završio srednju školu svoje vrijeme provodio u  izučavanju  Mevlevijskog sufijskog reda i Qadirisjkog reda.  Četvrtkom i Petkom prisustvovao je krugu(halki)po Qadirijskom i Mevlevijskom usulu.

Svi na Cipru u to vrijeme su ga poznavali kao osobu sa velikim znanjem i velikom duhovnošću. On je poznavao sveti zakon(Šerijat), znanost tradicija i  znanost logike. Komentarišući Časni Kur'an,  bio je  u mogućnosti dati pravna riješenja za cijeli niz islamskih pitanja.Također je bio u mogućnosti da govori o različitim duhovnim razinama.Imao je poseban dar da objašnjava teške realnosti aforizama na jednostavan i razumljiv način.
Nakon završene srednje škole na Cipru, preselio se u Istanbul  1940 godine gdje je živio sa svoja dva brata(Šejh Nazim je imao i trečeg  brata koji je poginuo u ratu) i sestrom. Studirao je hemijsko inženjerstvo na Sveučilištu u Istanbulu u okrugu Bayasid . Istovremeno je napredovao u izučavanju Šerijata i arapskog jezika sa  Šejhom Džemaluddinom al-Lassunijem, koji je preselio na Ahiret 1955 godine.Po završetku  studija dobija diplomu hemijskog inženjera . Posebno se isticao među svojim kolegama.Kada ga je jednom prilikom njegov profesor savjetovao da se posveti istraživanju on mu je na to odgovorio: "Ja ništa ne osjećam prema  modernoj nauci. Moje srce  privlači samo duhovna nauka."

Tokom svoje prve godine u Istanbulu  upoznao je svog prvog duhovnog vodiča,Šejha Sulaymana Arzurumija (preselio na Ahiret 1948),koji je bio poznat kao Šejh Zlatnog lanca  Nakšibendijskog reda. Tokom studija  on je uporedo bio prisutan i na predavanjima svog Šejha na kojima je izučavao  Nakšbendijski , Qadirijski i Mevlevjiski usul.
Svoje slobodno vrijeme provodio je u džamiji Sultan Ahmada u kojoj je ibadetio i meditirao po cijelu noć. Jednom prilikom Šejh je rekao ;
"Primio sam  puno blagoslova i veliki mir u srcu. Bio sam uvijek prisutan   na sabah namazu u džamiji sa moja dva Prvaka ; Šejh Džemaluddinom al-Lassunijem i Šejh Sulejmanom Arzurumiom.Oni su me podučavali i u moje srce ulijevali veliko duhovno znanje."

Jednog dana dok je meditirao u džamiji doživio je posebno stanje viđenja(ilhama)u svom srcu.O tom događaju Šejh Nazim je rekao;"Primio sam mnogo viđenja (ilhama)tokom mog boravka u džamiji,vidio sam kako trebam da idem u Damask,ali samo sa dopuštenjem svog Šejha. Mnogo puta u mom viđenju, kroz uskraćivanje moga ega, vidio sam Poslanika Muhammeda (s.a.w.s) kako me poziva u svoju prisutnost(blizinu).Od tada u  mom srcu postojala je velika čežnja da sve ostavim i odem u  Sveti Grad Poslanika (s.a.w.s).

Jednog dana, kada je čežnja u mom srcu bila posebno intenzivna , imao sam viziju(ilham) u kojoj mi je Šejh Sulejman Arzurumi prišao i potapšavši me po ramenima rekao: "Sad je dozvola  došla. Tvoje tajne i duhovno vodstvo nije više u mojim rukama. " Ja sam tebe zadržao kod sebe dok ti nisi bio spreman za večeg istinskog Prvaka koji je ujedno i moj učitelj,a to je Šejh Abdullah Daghestani.On posjeduje ključeve tvojih tajni. Uzmi ga  za svog vodića. Ova dozvola je od mene i Poslanika (s.a.w.s) "

"Kada mi se završila vizija odmah sam potražio Šejha Sulejmana da bi mu ispričao viziju u kojoj sam dobio dozvolu da idem u Damask. Nakon otprilike dva sata traženja našao sam ga u džamiji. Ja krenuh prema njemu a on ispruži svoje ruke i reče: "Moj sine, jesi li zadovoljan svojom vizijom(ilhamom)?" Tada sam shvatio da je znao i bio svjestan svega onoga što mi se dogodilo. On je tada rekao: "Nemoj čekati, idi odmah u Damask." Dao mi je  adresu i druge podatke od Šejha Abdullaha  Daghestanjia i ja sam se odmah uputio k Damasku. Iz Istanbula do Halepa putovao sam vozom.Tu sam se zadržao neko vrijeme. Tokom mog boravka u Halepu redovno sam posjećivao džamije, gdje sam ibadetio i sjedio sa znanstvenicima tog grada. Svo vrijeme sam provodio u ibadetu i meditaciji.

Nakon tog sam se uputio ka Hamu, koji je bio drevni grad kao i Halep .Iz njega sam pokušao doći do Damaska, ali je to bilo nemoguće. Francuzi koji su ranije zauzeli Damask, pripremali su se za odbranu grada od  Britanaca.U takvoj sitaciji  zaputio sam se u grad Homs.Znao sam da u Homsu ima turbe Halid Ibn Welida (Ra) ashaba Poslanika (s.a.w.s)i odmah sam krenuo k njemu. Prvo sam posjetio  mezar Halid ibn Walida (RA) a potom ušao u džamiju i tu ibadetio. Mutevelija te džamije priđe mi i reče: "Prije dvije noći usnio sam san u kojem je Poslanik (s.a.w.s) došao kod mene i rekao mi:" Jedan od mojih potomaka doći če ovdje sutra, povedi brigu o njemu. "Onda mi je pokazao tvoju sliku i sada vidim da si ti ta osoba. "
Bio sam impresioniran onim što je rekao i odmah sam prihvatio njegovo gostoprimstvo. Dao mi je sobu u džamiji, u kojoj sam ostao godinu dana. Nisam izlazio  iz te sobe osim na molitvu  i u društvo dvojice uvaženih alima Šejh Muhammada Ali-Sud Uyuna i šejh Abdul Aziza Uyuna, muftije Homsa. Oni su držali predavanja iz teđvida,tefsira , hadisa i fikha. Često sam prisustvao i halki Prvaka Nakšibendija šejh Abdul Dželila  Murata i šejh Said Suba'.Međutim cijelo vrijeme moje srce je čeznulo za Damaskom, ali odlazak u Damask još nije bio moguč zbog ratnih dejstava. Tada sam odlučio otići u Tripoli, u Libanon,zatim u Bejrut a iz Bejruta za Damask jer je tako bilo sigurnije".

Sredinom 1944 godine Šejh Nazim je stigao u Tripoli.Autobus s kojim je došao odvezao ga je u luku.  Bio je stranac, nije poznavao nikoga. Izavši iz luke,primjetio je kako mu prilazi jedna osoba sa suprotne strane ulice.Ta osoba je bila Šejh al-Munir Malek, muftija Tripolija koji je istovremeno bio i Šejh svih Sufi redova u gradu. Kada  mu je prišao  upitao ga je: "Jesi li ti Šejh Nazim?Ja sam sanjao poslanika Muhammeda (s.a.w.s), koji mi je rekao:" Jedan od mojih potomaka dolazi u Tripoli. "On mi je pokazao Tvoju sliku ,i rekao mi je da Te potražim na ovom mjestu i On mi je također rekao da se pobrinem za Tebe. "

Šejh Nazim je sa odušeljenjem  prihvatio taj poziv.

Citat Šejh Nazima:

"Ostao sam kod Šejha Munira mjesec dana.Poslije toga sam krenuo k Damasku.U Damask sam stigao u petak,  1365 AH / 1945 AD početkom  nove Hiđretske godine.  Saznao sam da šejh Abdullah Daghestani živi u kvartu Maidan, u blizini turbeta  Bilali al-Habeši (Ra), i da se tu nalaze mezari mnogih potomaka porodice Poslanika (s.a.w.s).
Nisam znao gdje se tačno nalazi kuća mog Šejha. U jednom momentu dok sam stajao na ulici imao sam viziju u kojoj sam vidio Šejha kako izlazi iz svoje kuće i poziva me da dođem k njemu. Nakon što mi se vizija završla, pogledao sam niz ulicu ali nisam mogao vidjeti nikoga. Sve ulice su bile prazne zbog dejstava francuskih i britanskih topova. Stanovnici grada bili su jako uplašeni i krili su se u svojim kućama.Sam na ulici razmatrao sam kako da saznam gdje se nalazi kuća mog Šejha. Zatim sam ponovo imao viziju u kojoj sam vidio određenu kuću sa specifičnim vratima. Nakon toga sam potražio tu kuću  i ubrzo je našao. Kada sam prišao i pokucao na ta vrata, Šejh mi otvori i reće: "Dobro došao sine, Nazim efendija." Njegova posebnost me je odmah privukla. Nikada prije nisam vidio takvog Šejha. Svjetlost je zračila iz njegovog lica . Njegovo srce i njegov prelijepi osmijeh zračli su toplinom. Uveo me je u kuću i dok smo se penjali k njegovoj sobi  reće mi : "Mi smo te čekali"

Bio sam potpuno sretan što sam se sastao s njim, ali istovremeno sam čeznuo da posjetim grad Časnog Poslanika (s.a.w.s). Tom prilikom sam ga upitao: "Šta trebam učiniti?" On mi je tada odgovorio: "Za sada se odmori a sutra ću ti dati odgovor."  Večerali smo zajedno a potom klanjali  nočni namaz i onda sam legao da spavam.  Probudio sam se prije zore za dodatnu molitvu (Tahajjud).Nakon što sam stupio u namaz osjetio sam veliku snagu. Nikada prije u svom životu nisam imao sličnu snagu kao u toj molitvi. Činilo mi se da sam u Božanskoj Prisutnosti i da se moje srce  sve više i više  privlači k Njemu.U tom stanju sam imao viziju. Vidio sam sebe kako se uzdižem  sa mjesta molitve pa sve do Beytul al-Mamura, Kabe neba,sve korak po korak. Svakim korakom prolazio sam kroz duhovne sfere o kojima mi je prije govorio moj Učitelj. Za svaku državu svijeta primao sam duhovno znanje za koje nikad prije nisam čuo ni saznao. Riječi i rečenice slivale su se zajedno na moje srce dok nisam stigao do Beytul-al-Mamura. Na tom mjestu sam vidio  124.000 poslanika kako stoje u redovima poredani za namaz a ispred njih Poslanik Muhammed (s.a.w.s),kao njihov imam. Vidio sam i 124.000 ashaba Poslanika (s.aw.s) koji su bili poredani iza njih.Tu sam vidio i  7.007 evlija, a iza njih stajali su pripadnici Nakšibendijskog reda spremni za namaz. Također sam vidio i 124.000 evlija i drugih duhovnih velikana poredanih u safu.

Zatim sam  u prednjem dijelu safa vidio prazan prostor za dvije osobe sa desne strane od hazreti Abu Bakra as-Siddiqa (Ra). Moj Šejh priđe i popuni slobodan prostor pa i mene povuče  za sobom .Kada je namaz počeo doživio sam takvu slast koju nikada u svom životu prije nisam doživo . Poslanik Muhammed (s.a.w.s)je predvodio namaz i ljepim glasom učio Časni Kuran,bilo je to neopisivo lijepo. To je bio neopisiv doživljaj koji se ne da riječima opisati.Na kraju tog namaza završila mi se vizija i ja sam čuo kako Šejh uči ezan za sabah .Ustao sam i zajedno smo klanjali sabah.Šejh je predvodio namaz a ja sam kljanjao iza njega .Vani su odjekivale eksplozije bombi od zaračenih armija. Nakon namaza podučavao me je Nakšibendijskom redu i tada mi reče: "O moj sine, mi imamo toliko snagu da u jednoj sekundi možemo učiniti da naš murid( duhovni učenik)dostigne svoj krajnji mekam( stanicu)." Čim je završio rekavši to, on je pogledo prema mom srcu.U tom času njegove oči počele su da mijenjaju boju,prvo su bile žute pa crvene, zatim bijele,pa zelene i na kraju crne.Kako se  mijenjala boja njegovih očiju u moje srce se  izlijevalo znanje povezano sa svakom bojom.

Žuto svjetlo je prvo i odgovara za duhovno stanje srca(Kalba).On je tada izlio u moje srce sve vrste vanjskog znanja neophodnog za svakodnevni život ljudi. Zatim mi je izlio tajno unutarnje znanje(Sirr) svih četrdeset  Redova  koji se vežu za hazreti'Aliju ibn Abu Taliba (Ra) i upoznat sam sa  Prvacima tih Redova. Kad mi je izlijevao ovo znanje, njegove oči bile su crvene.  U trećoj fazi,izlio mi je znanje o tajni tajna(Sirru-Sirr),a koja je dozvoljena  samo Šejhovima Nakšibendijskog Reda,  "čiji je imam hazreti Abu Bakr as-Siddiq (Ra). Kada je izlijevao to znanje u moje srcu , njegove oči bile su bijele. Zatim me je odveo u fazu (Khafa), stanice skrivenog duhovnog znanja, gdje se  boja njegovih očiju promjenila u zelenu, onda me je odveo do stanice  potpunog poništenja, stanice, gdje ništa nije skriveno(Akhfa). Boja njegovih očiju tada se  promijenila u crnu .Nakon te krajnje faze  doživio sam  Božansku Prisutnost a  onda me je on povratio u prvobitno stanje.

Moja ljubav prema njemu u tom trenutku bila je toliko velika da nisam mogao zamisliti da bih mogao biti daleko od njega. U tom trenutku nisam želio ništa više nego ostati s njim i služiti mu zauvijek. Tada iznenada dođe mi teško stanje ,kao oluja, tornado. turbulencija poremeti moj mir. Ispit je bio izuzetno težak! Moje srce bilo je očajno kada mi je rekao: "Moj sine, tvoj narod ima potrebu za tobam , ja sam ti pružio dosta za sada. Danas moraš otiči na Cipar."  Kada sam dobio to naređnje da idem na Cipar, mjesto koje nisam vidio pet godina teško mi je palo, ali na Putu sufija, učenik se mora predati i izvršiti ono što mu šejh zapovjedi.

Nakon ljubljenja  ruke i noge i dobijanja dozvole za put,rastao sam se sa Njim.Tražio sam način kako da otputujem na Cipar. Drugi svjetski rat bio je pri kraju. Nije bilo prevoznih sredstva. Dok sam išao ulicom misleči kako da nađem prevoz,priđe mi jedna osoba i reče: "O šejh, trebate li prevoz?"Ja sam ga upitao, "Da, gdje idete?" On je rekao: "U Tripoli."Ja sam pristao i on me je povezao u svom kamionu .Nakon dva dana  stigli smo u Tripoli. Kad smo stigli u grad rekao sam mu da me odveze u luku. On je rekao: "Za što?" Odgovorio sam: "Da bih pronašao brod koji me može odvesti na Cipar." On je tada rekao: "Kako,kad niko ne putuje po moru u ovim ratnim vremenima."Ja  mu tada rekoh, "Ne brini, odvedi ti mene tamo." Tada  me je on dovezao u luku i ostavio me tamo. Bio sam jako iznenađen kada sam vidio Šejha al-Munir Malika kako mi ide u susret. On je tada rekao: "Koliko je velika ljubav vašeg djeda prema tebi?" Poslanik Muhammed (s.a.w.s) pojavio mi se opet u snu i rekao mi: 'Moj sin Nazim dolazi. Pobrini se za njega "

Ostao sam s njim tri dana. Pitao sam ga da mi pomogne pronači prevoz za Cipar. On je pokušavao, ali bilo je nemoguče naći u to vrijeme siguran prevoz zbog ratnih dejstava i nedostatka goriva. On nije bio pronašao ništa osim jedne brodice s jedrima. Onda mi je rekao: "Ako želite, možete ići, ali je opasno.". Odgovorio sam  : "Moram ići, jer je to naređenje mog Šejha." Šejh Munir Malek je platio mnogo novca vlasniku brodice da me prebaci do Cipra. To putovanje obično traje četiri sata sa motornim brodom  ali naš put trajao je sedam dana.

Čim sam pristao na obalu i stao na tlo Cipra, odmah sam imao duhovnu viziju u srcu. Vidio sam Šejha Abdullaha Daghestani kako mi govori : "O moj sine, ništa te nije moglo spriječiti da izvršiš  moje naređenje. Ti si to postigao  mnogim  slušanjem i prihvačanjem. Od sada  ću ja uvijek biti uz tebe. Svaki put kada pogledaš u svoje srce, ja ću biti tamo. Za svako pitanje dobijat češ odgovor direktno iz Božanske Prisutnosti. Svako duhovno stanje koje želiš postići,  biti će ti dodijeljeno ,a to je zbog tvoje potpune pokornosti. Svi Bogougodnici( Evlije) su sretni s tobom a i Poslanik (s.a.w.s) je zadovoljan s tobom".Kada je to govorio ja sam osjetio njegovu prisutnost i od tada me on nikada nije napuštao.Bio je uvijek uz mene."
Svojim dolaskom na Cipar Šejh Nazim je odmah počeo širiti islamsko duhovno učenje . Mnogi sljedbenici su dolazoli k njemu i prihvatali Nakšibendjiski  red. Po nesreći, to je bilo u vremenu kad je bila zabranjena religija u Turskoj. A budući da je Turska bila u  zajednici sa Ciprom,religija je i tu bila potpuno zabranjena . Čak i poziv na molitvu (Ezan)  bio je zabranjen.

Njegova prva aktivnost nakon dolaska u rodni kraj bila je posječivanje džamija i učenje  ezana na arapskom jeziku. Bio je odmah uhapšen i  pritvoren na jednu sedmicu. Čim je bio pušten on je otišao u veliku džamiju u Nikoziji i proučio ezan  sa svih minareta. Ovo je izazvalo vrlo nasilan odgovor od strane zvaničnika i te su podnijeli tužbu protiv njega. Dok je  čekao suđenje on je odlazio i  po cijeloj  Nikoziji i okolnim selima učio ezan sa minareta. Kao posljedica toga, bile su podignute  mnoge tužbe. Naposljetku su bile podignute 114 tužbi protiv njega.Njegovi odvjetnici su mu savjetovali da prestane učiti Ezan , ali on im je rekao: "Ne, ja to ne mogu, ljudi moraju čuti poziv za molitvu."

Došao je dan suđenja.Bilo je 114 tužbi. Suđenje je počelo i očekivala se presuda  na više od 100 godina zatvora. Istog dana bili su rezultati izbora u Turskoj. Osoba po imenu Adnan Menderes je bio izabran za Predsjednika. Njegovo prva odluka kao Predsjednika bila je dozvola da se otvore sve džamije i da se dopustiti poziv na molitvu na arapskom. To je čudo našeg Šejha.Tom prvom odlukom novog Predsjednika Šejh je bio amnestiran.

Tokom svog boravka Šejh Nazim je proputovao  cijelim Ciprom. Također je posjetio Libanon, Saudijsku Arabiju, Egipat i mnoga druga mjesta,pozivajući i podučavajući ljude Islamu i tarikatu. Nakon nekog vremena on se  vratio u Damask (1952 godine) gdje se je oženio učenicom Šejha Daghestania, Hadži Aminom Adil s kojom je imao dva sina i dvije kćeri. Od tog vremena živi sa svojom porodicom u Damasku i redovno posjećuje Cipar tokom mjeseca Redžeba, Šabana i Ramazana. Kada bi putovao na Cipar išao bi zajedno sa njima.

 

 

Iz knjige:The Naqshibandi Sufi Way (Šejh Muhammed Hišam Kabbani)

Prijevod sa engleskog jezika:

Šejh Salih A.