Počnimo ovaj susret hvaljenjem Gospodara - Elhamdulillah. Bilo koji sastanak lišen spomena Gospodara prazan je sastanak. A prazni sastanci su kao prazne školjke. Pri spomenu našeg Gospodara naši sastanci sadrže bisere, a prvi je da se kaže: "U ime Boga Milostivog Samilosnog. Hvala je Allahu dž.š. Gospodaru svjetova." Kada god sastanak započnemo sa ovim riječima možemo se nadati zadobijanju Njegovog povjerenja. Molim Gospodara da mi riječi budu istinite i da nas učini istinitim. Molimo Gospodara da u naša srca smjesti istinu pa da možemo govoriti s istinom.

Možemo se nadati da govorimo istinu samo onda kada zadobijemo Njegovo povjerenje. Ako se dokažemo kao istiniti i iskreni, naša veza sa Gospodarom razvijat će se na jakim temeljima. Kako se veza sa Gospodarom bude razvijala, uviđat ćemo da svoja srca možemo usmjeravati Božanskoj sveprisutnosti i primati sve više i više od Nje­gove Istine. Stoga naš svijet kaže: "Što dođe iz srca uđe u srce, a što dođe s jezika ne nađe srce već na jedno uho uđe a na drugo izađe."

Što si iskreniji sa ljudima i oni će prema tebi bivati iskreniji. Ako si iskren prema svome Gospodaru pa zadobiješ Njegovo povjerenje, kao rezulatat zadobićeš povjerenje Nje­govih robova. Prema tome, ako želiš da ljudi budu iskreni prema tebi, ti moraš biti iskren prema svome Gospodaru.

Jedan od načina da se postigne iskrenost prema Gospodaru jesu sastanci radi Njega, sastanci s kojima je On zadovoljan i koji su korisni za nas. Sastanak upriličen u Njegovo ime sastanak je koji ima dušu. Prisustvovanje sas­tancima druge vrste ostavlja nas sa osjećanjem jedenja slame, dok sastanci radi ljubavi prema Allahu dž. š. pružaju zadovoljstvo, mir i odmor našim srcima. I sami to možete primijetiti. Ovaj sastanak je radi Allaha dž.š., pa provjerite šta ćete osjetiti kada se budete vraćali svojim kućama. U svojim srcima naći ćete radost, sreću, ljubav i fina osjećanja. S druge strane, kada se vraćate iz kina, pozorišta ili drugih mjesta zabavljanja, provjerite s kojom vrstom osjećanja se vraćate kući.

Dok ste bili u sali osjećali ste nekakvu vrstu uživan­ja, ali čim je predstava bila završena, osjećanja razočarenja, tuge, pokajanja i mraka prekrila su vaša srca. Zašto je to tako? Zato što niko ne ide u kino da unaprijedi svoje duhovno stanje (hal), pa da se približi Svemogućem ili Isau a.s. ili Musau a.s. ili bilo kojem drugom poslaniku. Ne. Ako ima ikakvog rezultata od odlaženja da se pogleda neki film, većinom vas to odvlači bliže šejtanu. Premda osjećate užitak dok određeni film gledate, ubrzo se susretnete sa poznatom depresijom koja vas pritišće, sada čak i jače nego prije.

Ovo je jedan od sastanaka u ime Allaha Sve­mogućeg. Mi vjerujemo da se svaki susret odvija Njegovom voljom i da nije slučajan. Vjerujem daje svaki od vas ovdje zato što je Allah dž.š odredio da on ili ona budu na ovom mjestu, u ovo vrijeme i u ovom društvu. Nemoguće je da se ovdje dvoje ljudi sastanu a da se prije toga njihove duše nisu susrele u duhovnom svijetu.

Da bismo mogli vjerovati u ovo, prije svega moramo vjerovati u naše duše, jer čovjek nije robot. Vjeru­jemo da imamo fizičko tijelo i duhovno tijelo, dušu. Ne možeš zamisliti da je automobil koji se probija kroz sao­braćajnu gužvu bez vozača. Automobil da bi se kretao treba vozača. Tako i naša duhovna tijela da bi djelovala trebaju upravitelja. Taj vozač tijelu je duša. Ako bi neko primijetio da se neki automobili, letjelice ili rakete kreću sami od sebe, primjedba ne bi bila valjana, jer svako zna da se u tom slučaju ti objekti kontroliraju i upravljaju daljinskim upravl­jačima. Naša se tijela sa svojim upravljačima kreću po čitavu svijetu. Čim vozač napusti naše fizičko tijelo, mi smo kao automobili u zastoju - tijelo se više ne kreće.

Živimo u vremenu kada ljudi prestaju bivati zain­teresirani za bilo šta, osim svoje materijalne egzistencije i uživanja. Svi drugi interesi se prigušuju gustinom prekrivača ovog interesa. Bolest je to našeg vremena i bez sumn­je glavni razlog svih nedaća u svijetu. Jer ljudi koji su isključivo zainteresirani za materijalnu stranu života ne poznaju granice. Sto više dobijaju, sve više žude. Takvima je naprosto nemoguće postići zadovoljstvo u bilo čemu. Ako bi takvom dao Minhen, on bi tražio i Frankfurt, ali i dalje nezadovoljan. Kada bi imao čitavu Zapadnu Njemačku rekao bi: "A šta je sa Istočnom Njemačkom? I ona mora biti moja...Austrija, Čehoslovačka...cijela Evropa...ali Evropa je spojena sa Azijom, pa to izgleda kao jedan kontinent. Zašto ih razdvajati? Sve to mora biti moje!" I kada bi bio u stanju osvojiti čitav svijet, rekao bi: "A Mjesec - kome on pripada? I on mora biti moj, zar on ne kruži oko Zemlje!"

Ovo je bolest našeg vremena. Ego je nemoguće ograničiti i to je to nevjerstvo naše epohe. To čini da ljudi žude za stvarima koje nikada ne mogu imati. Da bismo razumjeli situaciju ljudskog roda danas, nije uopće potreb­no studirati razne škole mišljenja i religije, jer u osnovi pos­toje dvije glavne škole mišljenja. Jedna od njh je škola koja vodi u materijalizam. Njeni učenici su u neprestanoj borbi, svađi, otimačini i većinom propadaju u pakao. Za njih ne postoji ni mir ni zadovoljstvo.

Druga škola mišljenja je ona koju slijede vjernici koji se opiru naletu materijalizma jer je u suprotnosti sa svakom vjerom. Materijalizam čini da ljudi ne vjeruje čak ni u sebe same, u postajanje njihovih vlastitih duša. Manipulatori ljudima će ljude koji ne vjeruju u svoje duše veoma lahko pretvoriti u robote i divlje životinje. Zato, ovo poseb­no ističemo: ljudi najprije moraju početi vjerovati u sebe same. Moraju vjerovati da su vječne spiritualne duše privre­meno odjenute materijalnim tijelom. Mi smo još uvijek i nama samima neotkriveni svjetovi. Ne znamo dovoljno čak ni o našim ograničenim fizičkim tijelima i procesima koji se u njima odvijaju. Ne znaš kako vidiš, čuješ, mirišeš, osjećaš, kušaš, kako spavaš, kako se sjećaš. Dok spavaš, srce i dalje udara a da ti nemaš nikakvog udjela u tome. Ti nikada ne kontrolišeš ove funkcije, ali Neko drugi to čini. Neko drugi, a ne ti, čini da tvoje tijelo funkcionira i da je precizno regulirano. Naše tijelo predstavlja jedno ogromno, nepoznato i neotkriveno područje. A kako su tek neotkriveni i nepoznati duboko skriveni duhovni svjetovi? Ne znamo čak ni o onom što je veoma blisko našim čulima, pa kako tek pronaći Stvoritelja?

Zbog toga nas je Poslanik a.s poučavao da put sticanja znanja započnemo priznavanjem da u nama samima postoji duboko skriven i nepoznat svijet. On je rekao: "Ključ znanja o našem Gospodaru nalazi se u samospoznaji. Znanje o Gospodaru svjetova otvara nam se kroz nas same." Prvi korak je vjerovati da naše duše pripadaju duhovnom carstvu.

Naučnici nemaju pravo govoriti na temu duše i duhovnog carstva. Oni to ne mogu ni potvrditi niti poreći. Međutim, ljudi koji su u kontaktu s duhovnim svijetom o ovim temama mogu govoriti i to im je dužnost. Svi su poslanici, kao i njihovi nasljednici, govorili o duši i duhu. Oni imaju autoritativno znanje o ovim temama.

Samo neuki ljudi mogu tvrditi da nauka ima stvarno znanje i poricati sve drugo pa još govoriti kako je sve drugo izvan okvira nauke. Poslanici su donosili znanje, ali znanje koje nije nauka. Nauka se isključivo bavi posmatranjem i eksperimentima i ne može ništa reći o bilo čemu što ne uključuje ove dvije metode. Sva naučena znanja ovise o posmatranju i eksperimentisanju. A šta je sa hiljadama i milionima događaja i zbivanja koja ne možeš podvrgnuti posmatranju i eksperimentu? Kako ih možeš poricati? Naprimjer, vidiš osobu kako u krevetu spava, dođeš ujutro i nađeš da je njegovo tijelo mrtvo. Ono izgleda isto kao i sinoć. Ista osoba, ništa se nije promijenilo. Tijelo je čitavo, ništa mu ne fali, ni iznutra ni izvana. Ako tvrdiš da je krv život, mi odgovaramo daje njegova krv i dalje u njemu kao i u njegovom srcu. Pa šta se je to onda promijenilo?

Pitam ljekare i pedijatre: Vi stalno slušate zvukove u utrobama trudnih žena i kada ništa ne čujete kažete da još uvijek nema znakova života. Poslušate ponovo: još uvijek ih nema! Zatim, iznenada, srčana se pumpa pokrene. Pitam: Šta čini da srce te bebe napravi svoj prvi otkucaj u utrobi? Ko pokrene njezinog srca pumpanje? Nemoguće je da pumpa radi bez onog ko je pokreće, sama od sebe; prema tome, zašto ne reći da je njezin Stvoritelj taj koji čini da bebino srce napravi prvi otkucaj? Ono otkucava, jer u tom momen­tu "vozač" je stigao u tijelo.

Ali, kako doktori ne znaju objasniti ovaj fenomen, oni to jednostavno negiraju. Ja ih onda pitam: "Šta se desi sa tijelom koje se nikada ne probudi iz sna? Šta se je to promi­jenilo ili šta je izišlo iz njega?" Svakako da se u dušu mora vjerovati! Vozač je izišao i automobil dalje ne može ići. Tijelo i dalje leži ali u odsustvu duše. Voljeli oni to ili ne, to moraju prihvatiti. Prema tome, moraju vjerovati da je i u njima samima duša.

Neko mi je jednom rekao: "Ja ne vjerujem u tvoje kazivanje." Odgovorio sam: "To nije ni važno. Kada umreš, vjerovat ćeš. Nemam namjeru da se s tobom raspravljam. Jer sutra kada budeš umirao, napustićeš svoje tijelo i gledati kako leži na teneširu pokopnog preduzeća. Zar nije bolje vjerovati od ovog trenutka i ne odgađati vjerovanje do vremena kada se ništa ne mogne promijeniti. Ja te upozoravam!"

(Neko od gostiju upita: "Moraju li materijalizam i spiritualizam biti u konfliktu? Jer, zar ne upotrebljavamo papir i tintu koji su materijalni da odštampamo knjige koje se bave duhovnošću. Zar se čovjekove želje materijalne priroda ne mogu koristiti u pravcu duhovnog napredovanja kao što to ovaj primjer sugerira?" Sejh odgovara):

Morao bi ovo pitanje postaviti materijalistima, a ne meni. Kakve su suprotnosti?! Mi vidimo suprotnosti - ne jednu, deset, nego mnogo više, i sve više i više. Mi ovdje gov­orimo o stvarnosti, zbilji, praktičnom životu, suvremenim događajima, o onom do čega materijalizam danas ljude dovo­di. A ti dolaziš sa teorijama tako što uzimaš primjer i zamišljaš situaciju u kojoj se on realizira. Dok je sasvim očito da se papir može upotrijebiti za štampanje svetih knjiga i da se bilo koji drugi materijal može upotrijebiti na putu duhovnog razvoja, isto tako nam je jasno da je materijalizam tj. opčinjenost ili opsihrenost materijalnim u suprotnosti sa duhovnim putem. Pravilna upotreba materije - papir i tinta za vjerske knjige - nije isto što i materijalizam. Prema tome, tvoje poređenje nije na mjestu. Ti zamišljaš neke idealne situacije i ideš visoko, a mi se namjerno spuštamo sve niže i niže na zemlju da vidimo kakvo je doista stanje ljudskog roda danas. Ti si mi kao neko ko se vozi u raketi, gleda dolje na zemlju i govori: "Zemlja je jedan sjajni dragulj napravljen u obliku planete koji graciozno kruži oko Sunca." To je gledište ljudi koji prave teoriju.

 

@Šejh Nazim Haqqani