 Dolazak Osmanlija na prostor BiH u 15 vjeku, značio je širenje Islama i sufizma.Prvi koraci koje su Osmanske vlasti činili na širenju Islama i sufizma bili su u pogledu izgradnje džamija, tekija i medresa.U Sarajevu je Isa beg sagradio Carevu džamiju i Mevlevijsku tekiju(1462),potom je Skender-paša sagradio Skenderiju džamiju i Nakšibendijsku tekiju(1499) pa zatim Gazi Husref beg, koji je sagradio Gazi Husref begovu džamiju , Halvetijsku tekiju i Kuršumlija medresu(1521)itd.Takva praksa nastavljena je i u kasnijem periodu kako u Sarajevu tako i u drugim gradovima BiH.Za sve džamije i tekije izdavani su "carski" fermani kako za izgradnju tako i postavljanje šejhova.Sve spomenute tekije bile su ispostave svojih matičnih tekija i bile su organizovane kao škole u kojima se izučavalo i prakticiralo ispravno sufijsko učenje.Sljedeći koraci koje su Osmanske vlasti poduzimali na širenju Islama i sufizma , bili su u angažiranju šejhova i derviša iz spomenutih tekija da djeluju kao misionari u svim dijelovima BiH.Šejhovi i derviši su svojim učenjem i ponašanjem imali veliki uticaj na narodne mase u prihvatanju Islama i gdje god su mogli osnivali su lokalne ispostave(zavije).Šejhovi su bili jako cjenjeni i poštovani među svim slojevima društva . Njihova uloga bila je od presudnog značaja za širenje Islama i sufizma. Tekije su tokom 16 vijeka imale važnu društvenu, ideološku i vojnu funkciju.
Tokom Osmanske vladavine, sultani i šejhul-Islami ,redovno su poduzimali kontrole i provjere svih šejhova i tekija iz razloga što se je vodilo računa da ne dođe do iskrivljena učenja o Islamu i sufizmu.Tokom tih provjera ponekad bi se uočile neke nepravilnosti.U takvim slučajevima odmah bi se poduzimale određene mjere i radnje.Ako bi se radilo o "simboličnim"prestupima naređivalo se njihovo odklanjanje .A ukoliko bi se radilo o velikim prestupima ,poduzimane su oštre mjere i sankcije. Sve sufije i šejhovi nisu bili isti.Jer,u svakoj grupi nađe se i dobrih i loših ljudi.Oblaćenjem džubeta i stavljanje tađeva na glavu neki su se ljudi tog vremena smatrali dostojnim i sposobnim da uzdišu vjeru i sufizam ,a ustvari blatili su ga svojim riječima, djelovanjem i ponašanjem,(kao što to i danas pojedini čine).Oni su se predstavljali kao sufi-šejhovi,međutim njihova praksa nije bila u skladu sa princima tasawufa ,i kao takvi nisu mogli predstavljati tesawuf .Negativne kritike koje su dolazile od strane nekih alima tog vremena na račun derviša bile su upravo rezultat djelovanja ovakvih samozvanih šejhova.Šteta koju su načinili daleko je bila veća od njihove koristi.Svi veliki šejhovi stalno su upozoravali na pojavu lažnih šejhova kojih je oduvjek bilo.Razlozi zbog kojih su se lažni šejhovi pojavljivali zavisili su od društvenih prilika tog vremena.Najčešći razlozi bili su;materijalna korist,borba za vlast,postizanje društvenog uticaja i dominacije,organizovanje i pokretanje raznih vjerskih i društvenih buna, itd. Ovom prilikom navest ću neke primjere iz prošlosti koje se odnose na lažne šejhove u Turskoj i Bosni.Polovinom šesnestog vjeka u Turskoj se pojavio Šejh Ismail Masukija sin aksarajlijskog melamjiskog šejha Pir Alije koji je osuđen i pogubljeni sa svojim malobrojnim pristalicama po fetvi šejhul-islama Ibn Kemala, zbog širenja ateizma i heretičnih vjerovanja među narodima u Istambulu.Nakon tog pogubljenja neki sljedbenici tog reda protjerani su u Bosnu.Dolaskom u Bosnu oni formiraju novi red Hamzevija na čelu sa Hamzom Balijem.1561 godine, tadašnji šejhul-islam Abdusamed Efendi izdao je fetvu da se sve Hamzevije iz Bosne pogube zbog pobune i ateizma.U Osmanskoj istoriji navode se i druga imena lažnih šejhova kao što su ;šejh Satču Bešir Aga,šejh Muhjudin Karamani,šejh Bedraddina.itd.
Povlačenjem Osmanlija iz Bosne(1878) i jednostranog raskida veza sa Islamskim vlastima u Turskoj od strane tadašnje Bosanske uleme doveo je do sloma tarikatske organizacije u BiH.U takvom stanju nereda mnogi šejhovi su zatvorili tekije a neki su se iselili sa svojim drevišima.Od tog vremena nestala je zvanična kontrola i provjera šejhova u BiH ,što će doprinjeti pojavi lažnih sufija i šejhova.Od tog perioda pa sve do 1931 godine bio je nedefinisan status tekija i šejhova u BiH od strane tadašnjih vlasti ,što je dovelo do opće promjene odnosa prema šejhovima i tekijama.U tom periodu došlo je i do gašenja nekih redova kao što su halvetije .
Zaključkom Ulema medžlisa iz jula 1931. godine sve tekije su stavljene pod nadzor ovoga organa Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i donesen je Pravilnik o kvalifikacijama šejhova i načinu njihovog izdržavanja. Tim normativom tekijama je data uloga vjersko-prosvjetne misije, pa su u tom periodu imale ulogu ove vrste ustanova. Da bi 1952.godine zaključkom Vakufskog sabora za Bosnu i Hercegovinu sve tekije bile zatvorene a sva materijalna davanja ubustavljena.U tom vremenu u BiH zvanično su egzistirale sedam tekija ,tri u Sarajevu i četiri u ostalim gradovima BiH.Sva imovina tekija koja je bila izražena kroz razne vakufe, bila je oduzeta i pripojena Islamskoj zajednici.
Postepeno otvaranje tekija u BiH započelo je nakon formiranja " Zajednice islamskih derviških redova SFRJ" (ZIDRA)(1974) , a veče aktivnost po pitanju javnog djelovanja desile su se nakon formiranja Tarikatskog centra 1977.godine.U tom periodu otvoreno je pet tekija.Aktivnosti koje su poduzimane bile su ograničene u nedostatku večeg broja šejhova .Od tog perioda pa sve do 1990-tih godina broj tekija i šejhova nije se značajnije mjenjao. U jednom tekstu koji je Objavljen u časopisu za islamske znanosti i praksu "ISLAMSKA MISAO" godina XI, broj 129, Muharrem-Safer 1410. / Septembar, 1989. Autor Šejh Fejzulah ef.Hadžibajrić rekao je slijedeće; "Kod nas, u Bosni i Hercegovini, trenutno imaju četiri šejha. To su: Beha ef. u Živčićima, šejh Fočak u Sarajevu, hadži Omer u Visokom i moja malenkost u Sarajevu. Njih trojica pripadaju nakšibendijskom tarikatu a ja kaderijskom, koji je i najstariji. To su, dakle, šejhovi koji imaju svoje tekije a u Visokom ima i šejh Sulhi ef., koji ima zvanje šejha, ima idžazu, ali nema svoje tekije. On je imao funkciju predsjednika Nakšibendijske komisije.U Bosni i Hercegovini ima ukupno sedam tekija a osma je u opravci. To su tekije u Foči, Sarajevu, Travniku, Visokom, Mostaru, Živčićima i na Oglavku. Funkciju tekije vrši i Kaimino turbe u Zvorniku. Postoji tekija i u Diviču, za koju kažu da je od starina, no ona još nije aktivna. Čuo sam da je popravljena, medutim, još nema wekila za nju, nemamo pogodnu osobu. Radimo na tome da uskoro i nju aktiviramo".
U tom periodu od 1977 pa do 1990 godine postojale su i druge sufi-grupe i šejhovi koji nisu spomenuti u predhodnom tekst ali je njihov status bio neodređen . Prava ekspanzija šejhova i tekija počinje tek od 1990 godine .Velika zainteresovanost mase za sufizmom tih godina dovela je do osnivanjem mnogih tekija i halki .U ratnom periodu često su se praktikovali određeni sufijskih ibadeti u cilju jačanja morala kod vojske i naroda i za takve prilike izdavani su posebni idžazeti.Nekotrolisano omasovljavanje dovelo je i do pojave lažnih sufija i šejhova.Nesređeni odnosi u državi i društvu doprinosili takvom stanju. Bilo je popularno(kao i sada)"sredivanje idžazeta"kako kod domaćih tako i kod Kosovskih šejhova i "koliko imaš para toliko pravi tekija".Danas u BiH postoje na desetine tekija, na stotine šejhova i na hiljade sufija,ali na žalost ne postoji nikakva zvanična kontrola ni provjera ,koja bi ustanovila ko su časni a ko su lažni šejhovi.Istina je da od osnivanja Tarikatskog centra u BiH nije postignuto objedinjavanje svih sufi grupa i šejhova u jednu jedinstvenu organizaciju .Šta više nije se imalo snage ni volje da se javno ogradi od "skandala "koji su potresali Tarikatski centar od ispada koje su pravili pojedini članovi.
Današnji lažni šejhovi mogu se podijeliti u dvije kategorije;ekstremunu i umjerenu.Ekstremisti se dijele na ;1.nastrane(pedere) ,2.one koji se bave crnom magijom(sihirima),3.političke,4. one koji ne posjeduju validan idžazet(dozvolu od ispravnih šejhova),i 5.novatore(u čijim se tekijama prakticira;.alkohol,kamata,osamljivanje sa tuđim ženama,pušenje,ogovaranje ,itd).Oni umjereni spadaju u formaliste.Mogu se prepoznati po tome što prakticiraju samo spoljašnje aktivnosti.Oni ne posjeduju duhovnost ,već svoju privlačnost baziraju na ekonomskoj,društvenoj i psihološkoj sigurnosti .Sreća u nesreći je da ti lažni šejhovi nemaju veliki broj sljedbenika i to što se njiihov broj stalno smanjuje.Gledajuči u prošlost skoro svi zabranjenji redovi i šejhovi imali su mali broj sljedbenika što je i kod nas danas primjetno.Prije su Islamske vlasti vodili brigu o ispravnosti šejhova tako da nisu dozvoljavali njihovo širenje.Danas nema takve kontrole ali na sreću večina našeg svijeta zna prepoznati iskrivljenost i novotarije koje lažne sufije i lažni šejhovi plasiraju. Sve dok bude u našoj zajednici neko ko može razlučiti laž od istine,lažne sufije i lažni šejhovi neče moći igrati svoju prljavu igru.Allah dž.š.nas sačuvao od takvih. Razlog pisanja ovog dersa je namjera da ukažem na razliku između časnih, dobrih i ispravnih šejhova od onih koji to nisu i što želim da skrenem pažnju omladini da pripaze pri odabiru šejha .U buduće moje derseve možete pratiti i na www.pecatislama.com
@Šejh Salih A.
 |