Prvi tom: 144to pismo (318-19te stranice) 

Znacenje sejra, i opis njegova četiri stadija: sejr ila Allah, sejr fi Allah, sejr en Allah bi Allah i sejr dar ašja'. 

 

Sejr i suluk se se odnose na kretanje (uma) u znanju koje pripada kategoriji kvaliteta; stvarno kretanje je nepojmljivo ovdje. Sejr ila Allah se može definisati kao proces znanja u kojem se osoba kreće od nižeg ka višem znanju, i od toga ka još višem znanju, dok ne dostigne znanje o Neophodnom Biću. Osoba dostigne na ovaj stupanj kada znanje o mogućim bićima izblijedi i potpuno nestane. Ovaj stupanj se zove Fena ili poništenje sebe.

Sejr fi Allah (kretanje u Allahu) je kretanje znanja u stelenima Neophodnosti, imenima, atributima, stanjima (šujun), relacijama i negacijama, dok osoba ne dostigne stupanj koji riječi ne mogu opisati, niti simboli označiti, niti pridjevi okarakterisati, niti relacije povezati, i koji niko ne može znati i obuhvatiti. Ovaj stupanj se zove Baqa . 

 

Sejr en Allah bi Allah (kretanje od Allaha sa Allahom) koji je treći stadij je takođe kretanje znanja od višeg ka nižem znanju, i odatle niže i niže dok osoba ne siđe do levela mogućih bića na povratku sa levela Neophodnosti. Ova osoba je gnostik (el~'arif) koji zaboravi Allaha kroz Allaha, koji se vrati od Allaha sa Allahom, koji gubi a ipak nalazi, koji je razdvojen a ipak ujedinjen, i koji je udaljen a ipak blizu.

 

Sejr dar ašija' (kretanje u stvarima) je spoznavanje stvari, jedne po jedne, nakon što ih je osoba potpuno zaboravila u prvom sejru. Stoga, četvrti sejr je nasuprot prvom sejru, a treći nasuprot drugom, kao što možete i sami vidjeti.
Sejr prema Allahu i sejr u Allahu su namijenjeni za kompletiranje velajeta očitovanog u feni i baqi; a treći i četvrti sejr su namijenjeni za ispunjavanje dužnosti propagiranja vjere što je bila misija svih poslanika pa i našeg Vjerovjesnika. [Prevodilac: Samo da opet napomenem da svi ovi termini koji govore o kretanju u Allahu, sa Allahom itd. nisu literarni nego simbolični izrazi i 'kretanje' nije kao prostorno kretanje od tačke A do tačke B kako se u matematici i fizici razumije. Sve to kretanje se dešava u svijesti tj. znanju osobe koja putuje Sulukom. Stoga, bilo kakva kritika ovom pasusu od strane bukvalista (selefija i vehhabija) je besmislena i nezrela sa njihove strane jer doista je apsurdno da početnik (laik) kritikuje ili određuje kriterij za stručnjaka (arif).]

 

 

Šejh Ahmed Sirhindi opisuje u detalje svoje mistično iskustvo. 

 

Kada sam odlučio da krenem Sufi putem, Allah me je vrlo ljubazno uputio na velikog evliju i gnostika, i jednog od vodećih autoriteta Nakšibendi tariqata, Šejh Muhammeda Baqibillah. Mog učitelja i upravitelja na putu koji počinje od kraja (indiradž~l~nihajah fil~l~bidajah) i provodi kroz sve stadije velajeta. On me je poučio zikr ismi zaat (ponavljanju Imena Allah), i usmjerio svoju duhovnu pažnju prema meni (tevedždžuh) na prisnim relacijama dok nisam doživio veliko zadovoljstvo (duhovnu ispunjenost) i intenzivnu čežnju koja me je dovela u cvilenje (plač). Poslije samo jednog dana osječanje samonegacije (bi hudi) kako je poznato ovim Sufijama i nazvano zaboravnost (gajbah) me je potpuno obuzelo. U tom stanju samoponištenja ja sam ugledao ogroman okean i uvidio da su se forme stvari pojavljivale kao sjenke u tom okeanu. Ovo stanje se intenziviralo dok me nije obhrvalo. Nekad je trajalo četvrtinu dana, nekad dvije četvrtine, a nekad i cijelu noć. Kada sam to prenio Šejhu, on je rekao: "Ti si postigao vrstu fene", i posavjetovao me da budno pazim na to prosvjetljenje (agahi).

 

Dva dana poslije, ja sam postigao fenu u punom smislu, i prenio to Šejhu. On mi je rekao da nastavim. Poslije toga sam postigao fenu od fene (poništenje u poništenju). Kada sam to prenio Šejhu on me upitao: "Da li vidiš cijeli svijet kao jednoću ujedinjenu sa Jednim?" "Da." - rekoh ja. Onda je on rekao: "Fena od fene u istinskom smislu je da uprkos vizije ujedinjenosti zapadneš u stanje besvjesnosti (bi šu'uri). Sljedeće noći ja sam postigao tu fenu o kojoj je govorio moj Šejh. Ja sam mu to prenio; I takođe mu rekao o svojim osječanjima poslije doživljavanja fene. Nadalje sam mu rekao da sam primio direktno znanje ('ilm huduri) o Allahu, i da sam uvidio da su atributi koji su trebali pripadati meni u stvari pripadali Allahu.

 

Nakon toga sam ugledao svjetlo koje je obuhvatalo sve stvari. Mislio sam da je to Allah. To svjetlo je bilo crne boje. Ja sam to prenio Šejhu. On je rekao: "Ti si vidio Allaha, ali pod velom svjetla." On je još dodao: "Ekspanzija svjetla koju vidiš je u ravni znanja, i pojavljuje se zbog kontakta Božanske Esencije sa bezbrojnim stvarima, uzvišenim i niskim; ali se treba negirati." Poslije toga, to sveobuhvatno svjetlo je počelo da se skuplja dok od njega nije preostala samo tačka. Šejh mi je rekao: "Ti treba da negiraš i tu tačku, dok ne dostigneš stanje čudenja (hajret)." Ja sam učinio kako je on rekao, i ta imaginarna tačka (noktah mevhum) je nestala te je nastalo čudenje, gdje je Allah bio vidljiv Sobom kroz Sebe. Kada sam to prenio Šejhu on mi je rekao: "Ova prisutnost (hudur) je prisutnost na koju Nakšibendija cilja, i to je ono što predstavlja značenje nisbeta Nakšibendije. To je takođe poznato kao prisutnost Allaha bez skrivenosti (hudur bi gajbet), i tu leži uključenost cilja u početku (indiradž~l~nihajah fi~l~bidajah). U našem (Nakšibendi) tariqatu ovaj nisbet se dobija kao što se dobija ezkar i evrad od Šejhova u drugim tariqatima (selasil) da bi praktikovanjem istih derviši dostigli cilj. Na osnovu ove činjenice, onda, možete zamisliti do kojih visina se mogu uspeti Sufije ovog tariqata."

 

Ovaj nisbet, koji je dosta rijetka pojava, meni je podaren za manje od dva mjeseca i nekoliko dana poslije toga sam započeo zikr po Šejhovim instrukcijama. Poslije tog nisbeta, druga fena mi je podarena za koju se vjeruje da je stvarna fena (fena haqiqi). Moje srce se proširilo toliko da je cijeli svijet, od Allahova Prijestolja pa do centra zemlje, bio manji od zrna naspram te ekspanzije. Poslije toga sam vidio sebe i svaki objekat svijeta, radije svaki djelić svijeta kao dio Allaha. Onda sam vidio svaki djelić svijeta odvojeno ujedinjen samnom, i vidio sam sebe kao jedno sa svima njima, dok nisam vidjeo da je cijeli svijet skriven u jednom djeliću. Poslije toga sam vidio sebe, radije svaki djelić mene, toliko proširen i uvećan da je cijeli svijet pa i nekoliko svjetova moglo stati u njega. Vidio sam sebe onda i svaki djelić sebe kao ekspandirajuće svjetlo koje ulazi u svaki djelić tako da su sve forme i oblici svijeta nestali u njemu. Nakon toga ja sam vidio sebe, radije svaki djelić mene, kako obdržava (muqavvim) svijet. Kada sam to prenio Šejhu on je rekao: "Ovo je stupanj istinskog ubjeđenja (haqqa~l~jaqin) u tevhid (jedinstvo), stadijum ujedinjenja od ujedinjenja (džam~l~džam)."

 

Poslije toga, sve forme i oblici svijeta koje sam prethodno vidio kao da su Allah sada sam vidio kao imaginarne (mevhum), i svaki djelić koji sam prethodno vidio kao Allaha bez različitosti i jasnoće (bi tefavut ve bi temjiz) sada je bio iluzoran. Zapao sam u kompletno čudenje, izgubljenost (hajret). U tom trenutku sam se prisjetio riječi Šejh Ibn Arabije u njegovom Fususu koje mi je pročitao moj babo: "Ako hoćeš, možeš to nazvati stvoreno; ili ako hoćeš, možeš to nazvati Allah u jednom smislu i stvoreno u drugom smislu; ili ako hoćeš, možeš izraziti svoju nesposobnost da razlikuješ između dvoga." Te riječi su me malo opustile. Onda sam otišao kod Šejha i rekao mu o mom stanju. On je rekao: "Prisustvo (hudur) Allaha koje imaš nije jasno. Nastavi sa instrukcijama dok Postojeći (el~Mevdžud) ne bude jasno razlikovan od iluzornog (mevhum)." Onda sam mu ja na to citirao riječi Šejh Ibn Arabija koje govore o nerazlikovanju. On je rekao: "Šejh (Ibn Arabi) nije govorio o savršenom stanju, i, naravno, nerazlikovanje jeste bilo finalno stanje nekih Sufija." [Prevodilac: Šejh Baqibillah nije mislio ovdje da zanegira savršenost spoznaje Šejh Ibn Arabiju već samo zapaža i doznačuje svom učeniku Imam Rabbaniju da u tom pasusu Fususa Šejh Ibn Arabi nije govorio o svojoj zadnjoj duhovnoj stanici na okomitoj stazi spoznaje (marifeta) nego o toj specifičnoj duhovnoj stanici nerazlikovanja. Ovo je vrlo važno shvatiti kada se čitaju ovakvi naočigled kritični osvrti na stanja i shvatanja prijašnjih evlija. Ljudi bez uvida imaju inherentu sklonost da ovakve i slične citate iz Mektubata uzimaju kao dokaze da Šejh Ibn Arabi nije usavršio svoju spoznaju odnosno marifetullaha a to nije ničemu dokaz osim njihovoj neupučenosti u ovu temu.]

 

Ja sam nastavio sa instrukcijama. U sljedeća dva dana Allah mi je pokazao, poradi duhovne pažnje mog Šejha (tevedždžuh), razliku između Egzistencije i iluzije. Potom, sam uvidio da je stvarna Egzistencija različita od iluzorne (egzistencije); uvidio sam da atributi i akcije te efekti koji su poticali od iluzornog u stvari potiču od Allaha. Takođe sam uvidio da ovi atributi i akcije su absolutno iluzorni (mevhum mehad) i da nema ništa egzistencijalno osim Allaha. Kada sam prenio ovo otkrovenje mom Šejhu on je rekao: "Ovo je stadijum raličitosti poslije ujedinjenosti (farq ba'de~l~džam), to je finalni kraj ljudskog stremljenja. Poslije ovoga osoba može uvidjeti ono poradi čega je obdarena neophodnim sposobnostima. Autoriteti Sufizma su to smatrali stadijom perfekcije."
Dopustite mi da ustanovim pregled svega toga. Kada sam izveden u stanje trezvenosti poslije intoksikacije (duhovne) tj, iz fene u baqu, i osmotrio svaki djelić moga bića, tamo nisam vidio ništa do Allaha i vidio sam to kao ogledalo u kom sam gledao Allaha. Iz tog stanja sam zapao ponovo u stanje čuđenja i izgubljenosti. Kada sam se povratio sebi, vidio sam Allaha ne unutar djelića mog bića nego pored tj. uz njih, i naspram tog prethodni stadij je izgledao inferiorniji. Opet sam potom zapao u izgubljenost (hajret), ali kad sam povraćen nazad u trezvenost, vidio sam Allaha u takvom stanju gdje nije bio niti jedno sa svijetom niti drukčiji od svijeta, niti je bio u svijetu niti van njega. Odnos u kojem sam našao Allahovu priključenost (mai'jah), obuhvatnost (ihatah) i imanentnost (sirjan) na prvom stadiju, je sada potpuno nestao. Pa uprkos tome On mi je bio pokazan sa tim atributima, kao da sam Ga osjetio. Ja sam također u isto vrijeme vidio svijet, ali svijet nije stajao sa Allahom u tim relacijama. Poslije toga sam opet zapao u izgubljenost. Kada sam povraćen u trezvenost, saznao sam da je Allah bio u drukčijoj relaciji sa svijetom od tih prethodnih relacija. Ta relacija je bila nepojmljiva, i ja sam vidio Allaha u toj nepojmljivoj relaciji. Poslije toga sam opet zapao u izgubljenost, i iskusio neku vrstu kontrakcije. Kada sam se povratio sebi, vidio sam Allaha bez te nepojmljive relacije: On nije imao nikakve relacije sa svijetom bilo pojmljive ili nepojmljive. Ja sam tada vidio svijet takođe u tom stanju. Tada mi je podareno specijalno znanje po kojem nije postojala nikakva relacija između Allaha i svijeta, iako sam istovremeno vidio obadvoje. Potom sam informisan da objekat te moje vizije (mešhud), uprkos svoje transcendentalne naravi, nije bio Allah. To je radije bila simbolična forma Njegove kreativne relacije (suret misal~i~ta'alluq tekvin uuv) koja je iznad svih pojavnih relacija, pojmljivih ili nepojmljivih.

 

Kako da dostignem Suada! 
Na putu su visoke planine, 
I duboke klisure sa strana. 

 

Dragi moj! Ako bih ja počeo govoriti u detalje moje doživljaje, i istine koje su mi otkrivene, diskusija bi se puno odužila. Pogotovo, ako bih počeo diskutovati ideje o Jednoći Postojanja (tevhid vudžudi) i sjenkasti karakter stvari, tada bi ljudi koji su proveli cijeli život u dolini Jednog Bića uvidili da ne poznaju ni jednu kap ovog beskrajnog mora znanja. Kako čudno da me ovi ljudi ne uvrštavaju u one koji su iskusili doživljaj Jednoće Postojanja i smatraju me samo pukim teologom koji poriče Jedinstvo. Oni vjeruju da je insistiranje na istini Jednoće Postojanja najviše dobro, i da putovanje iza tog stupnja odražava pad.
Neke lude koje nisu svjesne samih sebe, su zavoljele manjkavost pod utiskom da je to savršenost. 

 

Oni se raspravljaju o ovoj stvari na osnovu izjava ranih Sufija o Jedinstvu Postojanja. Da im Allah pokaže kako da pravedno tretiraju dotične izjave. Kako oni znaju da te iste Sufije nisu dostigle taj stadij i ostale na njemu? Ja ne poričem da osoba ne dobije ideje o Jedinstvu Postojanja: to se doista desi. Ono što ja zagovaram je da postoje viši stadiji iznad tog. Ako oni smatraju osobu, koja se uzdigne iznad tog stadija, poricateljem Jedinstva i odaberu da je tako markiraju, ja se onda ne želim uvlačiti u diskusiju sa njima.


 
Prvi tom: 71vo pismo (200-1ve stranice) 

Duhovne vježbe i mukotrpne prakse koje nisu u skladu sa Šeriatom nemaju nikakve koristi. 

 

Da bi bili zahvalni Allahu, što je naša primarna dužnost, neophodno je, prvo, da se nauči ispravno vjerovanje definisano od Ehli Sunneh, tj. Spašenog Naroda; drugo, da se slijede praktične odredbe Šeriata onako kako su to regulisali Mudžtehidi ovog naroda; i treće, da se osoba duhovno očisti na principima zacrtanim od Sufija tog Spašenog Naroda. Prve dvije stvari su obligatorne, zato što one formiraju osnovu na kojoj se diže cijela struktura Islama; treća stvar je potrebna za perfekciju, pošto savršenost Islama ovisi o tome (duhovnoj čistoći). Svaka akcija ili praksa koja je suprotna ovim principima je grijeh, nepokornost Allahu, i nezahvalnost tom velikom Dobročinitelju. Brahmani iz Indije, i Filozofi Grčke nisu zaostajali u mukotrpnim praksama i velikoj predanosti. Ali pošto te prakse i predanost nisu bile u skladu sa Šeriatom poslanika (alejhimus~selam) nisu im ni koristile i neće spasiti počinitelje istih na drugom svijetu. Stoga, morate slijediti Poslanika i njegove pravedne Nasljednike (hulefa~i~rašidin).

 

@Imam Rabbani