Vaše cijenjeno pismo je počastilo ovog siromaha u najbolje vrijeme. Sretan sam što sam ga čitao. Neka je hvala Allahu Uzvišenom Koji vas je blagoslovio tako što ste naslijedili fakr Muhammeda, a.s.(U doslovnom prijevodu sa arapskog jezika riječ fakr označava siromaštvo. U ovom slučaju ta riječ označava ne stremljenje za dunjalukom i pohitnost kada treba drugom udijeliti)

Taj tevedžuh, ta ljubav i ukupno slijeđenje islama, prema ovom fakiru, potiču iz tog naslijeđa. Ovaj fakir, koji nema ništa, je nesiguran šta vam trebam napisati kao odgovor. Napisat ću ovo pismo kao sredstvo spasenja od muka na budućem svijetu, tako što ću u njemu istaknuti vrhunske kvalitete vašeg velikog pretka koji je najbolji od svih ljudi. Ne pokušavam veličati Resulullaha, a.s., nego njime želim ukrasiti ovo pismo.

Uzdajući se u Allaha Uzvišenog i tražeći Njegovu pomoć izjavljujem da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik. On je sejjid Ademovih sinova. Na sudnjem danu on će doći sa najviše sljedbenika. On je kod Allaha najbolji među budućim i prošlim ljudima.

Na sudnjem danu, on će prvi ustati iz kabura, prvi će činiti šefaat, a njegov šefaat će prvi biti primljen. Prvi će pokucati na vrata dženneta, a ona će se odmah otvoriti. U ruci će nositi zastavu koja se zove „Liva-i hamd“, pod kojom će biti svi vjernici – od Adema, a.s., pa sve do kraja svijeta.

On je u hadisu rekao: „Ja sam sejjid prošlih i budućih. Ne hvalim se, govorim istinu.“ U drugom hadisu je rekao: „Ja sam Allahov miljenik, poglavar sam pejgambera, ne hvalim se.“

Takođe je rekao: „Ja sam posljednji Allahov poslanik, ne hvalim se. Ja sam Muhammed, sin Abdullahov. Uzvišeni Allah je stvorio ljude, a mene je stvorio kao najboljeg. Podijelio je ljude u narode, a mene stavio u najbolji narod. Zatim je najbolji narod razdvojio u plemena, a mene stavio u najbolje pleme. Zatim je plemena razdvojio u porodice, a mene stavio u najbolju porodicu. Najbolji sam od svih ljudi i potičem iz najbolje porodice. Kada, na sudnjem danu, svi budu šutili, ja ću govoriti. Kad se niko ne bude smio ni pomaknuti, ja ću činiti šefaat. Kad svi izgube svaku nadu, ja ću donijeti radosne vijesti. Toga dana, ključevi svih vrata, svake dobrote i svake pomoći će biti kod mene. Liva-i hamd će biti u mojoj ruci. Najkorisniji sam, najdarežljiviji i najbolji od svih ljudi. Toga dana, služit će me na hiljade slugu. Na sudnjem danu, bit ću imam, hatib i šefadžija svim poslanicima. Ne govorim ovo da bih se hvalio.“

Da nije namjeravao stvoriti njega, Allah Uzvišeni ne bi ništa stvorio i tada ne bi bilo objavljeno da je On Jedini kojeg treba obožavati. Muhammed, a.s., je bio poslanik čak i onda kada je miješana glina od koje će biti stvoren Adem, a.s.

Osoba koja slijedi poslanika koji je najbolji od svih ljudi, zasigurno pripada najboljem ummetu. Stotinu deseti ajet sure Ali Imran: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio...“ je radosna vijest za ljude. Oni koji mu ne vjeruju, najgori su od svih ljudi. Sretni su oni koji su u ovakvom okruženju počašćeni slijeđenjem sunneta. Ko slijedi njegovu vjeru i ko pripada njegovom ummetu, taj će za malo truda dobiti velike nagrade. Ashabi Kehf su dospjeli na visoke stepena radi toga što su učinili jedno predivno djelo. Kada se nevjerovanje raširilo, oni su se odselili da bi sačuvali vjeru u svojim srcima. Vjerovati mu u ovakvom vremenu i malo ibadetiti, slično je sitnoj akciji vojnika koja postaje krupna u situaciji kada neprijatelj napadne i okupira državu. U vrijeme mira, ogromni napori vojnika na vojnim vježbama nemaju posebnu vrijednost.

Pošto je Muhammed, a.s., miljenik Allaha Uzvišenog, svako ko ga slijedi prispijeva na stepen miljenika. Zaljubljenik voli svakoga na kome vidi znakove voljenog bića. Ovo nam govori o stanju onih koji ga ne slijede.

Onaj ko se ne može iseliti, kao što su to Ashabi Kehf učinili, taj se treba iseliti srcem i dušom. Dok je među nevaljalcima, musliman treba svoje srce držati daleko od njih. Allah Uzvišeni može, na taj način, otvoriti vrata sreće.

Uskoro će nastupiti Nevruz (prvi dan u perzijskom kalendaru). Ti znaš da se toga dana pravi mnogo galame i čine se mnoge neumjerenosti i gluposti. Nadam se da će me Uzvišeni Allah počastiti susretom sa tobom kada prođu ti mračni dani. Kako te ne bih dalje opterećavao, završit ću ovo pismo. Molim Allaha Uzvišenog da nikada ne skreneš sa puta tvojih plemenitih predaka. Neka je do sudnjeg dana selam na tebe i njih. Amin.

Preuzeto sa www.semerkand.ba