Molitva

U skladu s ovim dvjema posljednjim riječima, počeo je o Meleku i Objavi govoriti onima koji su mu, odmah poslije njegove žene, bili najbliži i najdraži. Do sada mu nije bilo naređeno da im postavlja bilo kakve zahtjeve, osim da ne otkriju njegovu tajnu. Ali, ovakvo stanje nije dugo potrajalo: Džibril mu se jednog dana pojavi na uzvišenju iznad Mekke i petom udari o jedan busen na padini brda, na šta iz njega poteče izvor. Melek obavi obredno pranje da pokaže Poslaniku kako da se očisti za molitvu, a Poslanik je slijedio njegov primjer. Potom mu pokaza kako će držati tijelo i kakve će pokrete činiti pri molitvi: stajanje, naginjanje, padanje ničice i sjedenje, uz stalno ponavljanje tekbira, riječi kojim se veliča Bog: Allahu ekber - Bog je najveći, i završni pozdrav: Es-Selamu alejkum - Neka je mir s vama, a Poslanik je i ovoga puta slijedio njegov primjer. Onda je Melek otišao, a Poslanik se vratio svojoj kući i poučio Hatidžu svemu što je i sam naučio, pa su zajedno obavili molitvu.

Viteški savez

Kada je obavio trgovačke poslove u Siriji, Ebu Talib se vratio u Mekku sa svojim bratićem, koji se nastavio povlačiti u samoću kao i ranije. Njegove amidže su mislili da se to on, jednako kao i Abbas i Hamza, obučava u upotrebi oružja za rat. Hamza je očito bio predodređen za čovjeka snažne pojave, obdaren velikom fizičkom snagom. Već je bio dobar mačevalac i dobar hrvač. Muhammed je bio prosječne visine i prosječne snage. Imao je izrazit dar za streljaštvo, i sve je ukazivalo na to da će biti odličan strijelac, poput svojih velikih predaka, Ibrahima i Ismaila. Veliko preimućstvo za ovo počivalo je u oštrini njegova vida: za njega se znalo da je bio kadar prebrajati čak dvanaest zvijezda sazviježda Vlašići.

Kurešije su poštovali Abdul-Muttaliba zbog njegove darežljivosti, pouzdanosti i mudrosti. Uza sve to, on je bio i veoma lijep muškarac. Sve je plijenio svojom snažnom, upečatljivom pojavom. To što je bio imućan moglo je biti dodatnim razlogom da se osjeća sretnim. I sve to bijaše krunisano čašću da bude izabran za onoga koji će ponovo otkopati Zemzem. Bio je duboko zahvalan Bogu za takve blagodeti, ali ga je još uvijek proganjalo sjećanje na trenutak kad mu je naređeno da prestane kopati i kad je sve izgledalo krajnje neizvjesno. Sve je, ipak, hvala Bogu, dobro prošlo!

Veliki gubitak


Ibrahimova molitva bijaše uslišena, jer hodočasnici, koji su u sve većem broju i iz svih krajeva Arabije, i šire, dolazili da obiđu Hram Božiji, neprekidno su donosili bogate darove u Mekku. Veliko hodočašće obavljano je jedanput godišnje, ali se Kaba mogla počastvovati malim hodočašćem u svako drugo doba godine.

Hram Božiji

Knjiga o Postanku nam kazuje da Ibrahim nije imao djece, i da je izgubio svaku nadu da će ih imati, te ga je Bog jedne noći pozvao da izađe iz svoga šatora i naredio mu: "Pogledaj u nebo i prebroj zvijezde ako ih možeš prebrojiti." Kada se Ibrahim zagledao u zvijezde, javio mu se glas koji mu reče: "Toliko će i tvoje potomstvo biti."