Prema priznanju I. Fochta, kroz cijelu svoju historiju filozofija nije riješila nijedan problem. Ona nije dala konačnog odgovora ni na pitanje šta je biće, ni šta je duh, ni šta je istinito, ni šta je dobro, ni šta je lijepo. Ona samo pita, a ne odgovara, u sve sumnja i ni u šta ne vjeruje, samo traga i ne nalazi. Zašto? Zbog pukog umišljanja da je filozofiranje slobodno racionalno istraživanje ili slobodna djelatnost duha.

Pogreška i zabluda filozofije naslućuje se iz samodefiniranja vlastite djelatnosti, a ogleda se u slijedećem: ona nikada nije primijenila nijedan metod u području duha i „njegove djelatnosti“ a, osim pokušaja savremene filozofije, nije to činila ni u odgonetanju zakonitosti prirode, društva ili kosmosa općenito. U konačnici, takovrsnim saznanjima spoznavalac niti spoznaje sebe niti svijetu kojem živi.

 

Njegovo iskustvo svijeta nije ništa drugo do osjetilno doživljena Realnost koja se manifestira u predjelima mašte u vidu pounutarnjenih slika vanjskog svijeta i pukih informacija o njemu. Ako slijedimo misaoni trag savremenog filozofa R. Rortya, koji osporava filozofiji bilo kakvo saznanje o ljudskom duhu, kao i utemeljenje i važenje saznanja u takvoj dimenziji o kojoj ništa ne znamo, onda nam ne preostaje ništa drugo osim da posumnjamo i iskažemo nepovjerenje u sva saznanja koja nudi filozofija od početaka pa do danas.

 

S druge strane, nauka, za razliku od filozofije, ipak koristi različite metode i tehnički instrumentarij u relaciji spoznavalac-svijet koji istražuje, a njena otkrića i saznanja su, kako nam je to i predočeno, uglavnom egzaktna, precizna, sistematična i provjerljiva. Međutim, ukoliko naučnici primijene drugačiji metod i instrumentarij na istu, ranije istraživanu pojavu, dolaze do drugačijeg rezultata. Umnožavanjem metoda i usavršavanjem tehničkog instrumentarija ranija saznanja bivaju potisnuta novim, savremenijim, i tako u nedogled.

Zbog čega se ovo dešava? Najljepši odgovor daje hzr. Mevlana Rumi, k.s.: „Učenjaci našeg doba cijepaju dlaku na četvoro u svojim istraživanjima; oni savršeno znaju ono što se ne tiče njih i prihvataju sva znanja. A što se tiče njihove vlastite ličnosti, o njoj ništa ne znaju...“

(Fihi-ma-fihi, 28.)

 

Drugim riječima, istraživanjima nastoje pocijepati sve velove koji ih ometaju u spoznaji Realnosti onakvom kakva ona jeste, a ne traže, kao i filozofi, da im se pocijepaju velovi mašte koji su vremenom namaknuti svakovrsnim saznanjima ili „mrtvim“ slikama kojima su podložni u rasuđivanju, te im se stoga Realnost ne može pokazati u punom svjetlu.

Sufija se ne može pomiriti sa filozofskim saznanjima, jer filozofija ne preduzima nijedan metod u istraživanju duha ili duše kako bi došla do pouzdanih saznanja o njima. S druge strane, ne miri se ni sa naučnim saznanjima, jer sve metode koje naučnici koriste u istraživanjima su projekcije mašte koja je satkana od velova prethodno usvojenih znanja, a saznanja do kojih dolaze su isto tako velovi istinske Realnosti.

Narav mašte je u biti takva da ona samo odslikava velove Realnosti, a kako se u naučnim istraživanjima velovi pokazuju vazda drugačijim, onda ovakva saznanja nisu pouzdana za kreiranje potpune svjesnosti. Rumi, k.s., to objašnjava na sljedeći način: „I ovo tijelo je naraslo zahvaljujući nesvjesnom. Nesvjesnost je nevjerovanje, a vjerovanje nije moguće bez postojanja nevjerovanja, jer je vjera odricanje od nevjerovanja. Dakle, potrebno je da postoji nevjerovanje koga se može odreći...“

(Fihima-fihi, 183.)

 

Iz Rumijevih riječi saznajemo da su filozofska i naučna saznanja neumitan proces, čemu smo svi svjedoci. Ono što razlikuje sufiju u odnosu na filozofa i naučnika jeste da on preduzima metod na vlastitom biću (put tesavvufa) radi razmicanja velova nesvjesnosti koji su satkani od jednostranog znanja, a Rumi, k.s., to opisuje ovako: „Kažu da ima sedam stotina velova tame i sedam stotina velova svjetlosti, ili sedamdeset hiljada velova svjetlosti i tame.

To je istina: sve što prelazi iz mašte u stvarnost predstavlja veo tame; a sve što je u domenu istina sačinjava svjetlosne velove. Sve što je svojstveno sufijama prolazi kroz maštu prije nego što postane sjedinjenje kada uđe Voljeni. Ali, ne može se to raspoznati među velovima tame koji se susreću u mašti; a zbog izuzetne finoće, ne može se razlučivati ni među svjetlosnim velovima. I uprkos tako velikoj razlici, ne može se razlučivati ni među velovima stvarnosti sačinjenim od svjetlosti.“

(Fihi-ma-fihi, 201.)

 

Mr. Nezir Krčalo