Hanefijski fakih (pravnik) Usman ibnAliibn Mihdžan el-Zejlai navodi: „Ne postoji ništa logičnije od toga da se nečija nagrada (sevab) može pokloniti umrlom, jer to nije ništa drugo do stavl­janje na raspolaganje nagrade nekom drugom. Allah je Onaj koji to dostavlja i On je to u stanju učiniti. Nijedna vrsta ibadeta nije ekskluzivna da bi isključivala drugu vrstu"

Kako ugledna ulema gleda na doni- ranje sevaba od proučenog iz Kur'ani- Kerima umrlim? Može li se Kur'an učiti na kaburu? Budući je Poslanik, a.s., prepo­ručio učenje sure Jasin umrlom, kakvi su dokazi iz Kur'ani-Kerima i hadisa, kakva je pozicija imama Tahavija¹ koji je izjavio: "Umrli će imati koristi od učenja i materi­jalnog davanja živih."

Doniranje svih vrsta i oblika ibadeta, uključujući učenje Kur'ana, koristi umrlim isto kao što im koristi dova. Prave selefi- je su vjerovale da umrlim koristi pomoć živih, kako nam to pokazuje Ebu Hurej- rina dova za umrle: "Allahumme in kane muhsinen fe zid fi ihasanihi, ve in kane musi'en fe tedž avez'an sejji'atihi - Dragi Bože, ako je ovaj umrli bio dobar, pove­ćaj njegovu dobrotu, a ako je bio grješan, grijehe mu oprosti". Štaviše, utvrđeno je da je sama sura Fatiha, kao otvaračica Kur'ani-Kerima, najbolja dova.

Neosnovano selefijsko odbijanje učenja umrlim

Nasirud Din Albani² je na listu ne­prihvatljivih inovacija uvrstio "Učenje Kur'ana umrlim", "Učenje sure Fatiha umrlim", "Učenje sure Jasin na kaburu" i "Poklanjanje umrlim muslimanima se­vaba od ibadeta učenja Kur'ana." Selefij­sko optuživanje muslimana za doniranje nagrade od proučenog Kur'ani-Kerima je još jedan dokaz njihovog ektremnog i sektaškog pristupa i devijacije od me­toda I učenja one naše divne uleme, koju prihvaća većina muslimana u svijetu. Nji­hove osude nas podsjećaju na stavove Mutezilija, prema kojim apsolutno ništa ne može koristiti umrlim.

Islamske doktrine glavnih pravnih škola muslimanske zajednice ne samo da dozvoljavaju, nego i preporučuju uče­nje Kur'ani-Kerima umrlim na kaburu ili sa distance, posebno učenje sure Jasin, jer je njeno učenje sam Poslanik, a.s., naredio. Naša divna ulema dozvoljava i preporučuje:

-Učenje Kur'ani-Kerima na kaburu (Kira'etun 'ala kabr)

-Poklanjanje nagrade ili sevaba umr­lim ('Ihda'us-sevab)

-Poučavanje umrlog nakon ukopa (Talkinu-l-mejjit)

Poslanik, a.s., je naredio: "Ikre'uu 'alaa Mevtaakum Jaa Siin" (učite Jasin vašim umirućim/umrlim). Hadis prenose Ebu Davud, En-Nesai, Ibn Madždže i Ibn Hi- bban i smatra se sahihom.

Abdul-Hakk ibnu-l-Harrat el-lšbili (umro 582.) smatra da "značenje ovog hadisa može biti da se učenje obavi kod osobe koja je u smrtnoj agoniji (umiru­ćem) ili na kaburu (umrlom)". El-Kurtubi ima isto mišljenje, dok Sujuti dodaje: "Ja kažem da većina uleme uzima ono prvo značenje, dok Ibn Abdu-I-Vahid el-Mak- disi el-Hanbeli i ostali uzimaju ovo dru­go značenje, što se navodi u monografiji koju je sastavio o ovoj temi. Oba se zna­čenja uzimaju". Ibn Kajjim el-Dževzijje, također, daje prednost prvom značenju.

Poslanik, a.s., također je rekao: "Ja Sin je srce Kur'ana. Niko ga, ko želi Allaha i Drugi svijet, ne prouči a da ne bude opro­šten. Učite ga svojim umirućim/umrlim".

Ata ibn Ebi Rebah je rekao:„Čuo sam kada je Ibn Omer rekao: 'Čuo sam Posla­nika, a.s., kada je kazao: Kada neko od vas umre, ne odugovlačite, nego požurite sa njegovim prinošenjem kaburu; zatim, na­kon što se spusti u kabur, neka neko nad njegovom glavom prouči početak sure Be- kare, a nad nogama njen završetak'"

Početak i kraj sure Bekare nakon ukopa

Prenosi se daje El Ala ibn el-LedžIedž svojoj djeci oporučio:"Prilikom ukopava­nja, kada me budete polagali u lahd (niša u kaburu), proučite: Bismillahi ve ala Mi- Ileti Resulillah (sa imenom Allaha i prema tradiciji Allahova Poslanika). Zatim, izrav­najte zemlju nadamnom i proučite mi nad glavom početak sure Bekare i njen završetak, jer sam se uvjerio da je to volio Ibn Omer."³

Ebu Bekr el-Hallal (umro 311) pre­nosi rečeno svojim riječima: "Poravnajte zemlju nadamnom, proučite mi nad gla­vom suru Fatiha, početak sure Bekare i njen kraj, jer sam čuo kada Ibn Omer po­učava da se tako postupi".

Nevevi navodi: "Mi smo također pre­nijeli iz Bejhekijevog Sunena (4:56-57) sa dobrim (hasen) lancem prenosilaca da je Ibn Omer volio da se prouče početak i kraj sure Bekare nad umrlim nakon uko­pa"

Mudžalid prenosi daje El-Šubi rekao: "Kada bi neko od njih umro, ensarije bi mu išle na kabur radi učenja Kur'ana".

Kadi Kan el-Hanefi u svojim fetva- ma navodi: „Ako je namjera onog ko uči Kur'an na kaburu da umrlog podsjeti na glas Kur'ana koji mu dopire, neka ga uči. Ukoliko mu to nije namjera, Allah čuje učenje Kur'ana gdje god ga učili".⁴

El-Hallal je rekao: "Naš najpouzda­niji šejh Ebu Ali el-Hasan ibn El-Hejsem el-Bezzar mi je prenio da je Ahmed ibn Hanbel klanjao za slijepim čovjekom koji je učio Kur'an nad kaburom".

Nevevi je kazao: "Ko god posjeti me- zar, neka poselami njegova stanovnika, neka prouči nešto iz Kur'ana i zamoli za umrlog oprost od grijeha".

El-Kurtubi je izjavio: "Što se učenja nad kaburom tiče, naše kolege (Malikije) su kategorični da je to ispravno a i drugi su isto potvrdili".

Nevevi u svom "Kitabul-ezkar" navo­di: "...Lijepo je (mustehabb) da se pored kabura sjedne koliko bi potrajalo da se zakolje deva i da se njeno meso podije­li, a da se za to vrijeme uči Kur'an, da se upućuju dove za umrlog, da se navode predaje o dobrim ljudima i stanjima evlija..."

Šafii i njegove kolege navode: "Po­željno je da se prouči nešto iz Kur'ana na kaburu, a bilo bi dobro da se prouči i cijeli Kur'an".

Poklanjanje sevaba učenja Kur'ana ('Ihda'u sevabi-l-Kur'ani ile-l-mejt)

El-Kemal ibn El-Humam El-Hanefi navodi da se svaka vrsta ibadeta, uklju­čujući i učenje Kur'ana, može predati duši umrloga. Hanefijski fakih (pravnik) Usman ibn Ali ibn Mihdžan el-Zejlai na­vodi: „Ne postoji ništa logičnije od toga da se nečija nagrada (sevab) može po­kloniti umrlom, jer to nije ništa drugo do stavljanje na raspolaganje nagrade nekom drugom. Allah je Onaj koji to do­stavlja i On je to u stanju učiniti. Nijedna vrsta ibadeta nije ekskluzivna da bi is­ključivala drugu vrstu".

Ibn Abidin preporučuje da posjeti­lac na kaburu prouči: Suru Fatiha, suru Bekare, početak Ajetul-Kursijj i Amener- Resulu, zatim suru Jasin, suru Mulk, suru Tekasur i suru Ihlas 12 ili 11 ili 3 puta. Potom posjetilac treba da kaže slijedeće: Allahumme evsil sevabe ma kare'tuhu ila fulanin ev ilejhim (Dragi Bože, dostavi sevabe proučenog toj i toj osobi ili tim i tim osobama)."

Mahluf izjavljuje da je među poto­njim Malikijama preovladalo stanovište da proučeni tekst Kur'ana dolazi do umr­log. Ibn Rušd tvrdi da nema nikakvog os­poravanja kada je riječ o dozvoljavanju doniranja sevaba.⁵

Imam Sujuti navodi: "Postoji nesla­ganje oko pitanja dolaženja sevaba od proučenog umrlom. Većina selefa drži da ono dolazi do umrlog, kao i trojica imama, dok naš imam Šafii ima drukči­je mišljenje koje zasniva na ajetu: Ve en lejse lilinsani illa ma se'a. - Čovjeku pri­pada samo ono za što se sam potrudi. (53:39)"

Selef je na ovu tvrdnju odgovorio na nekoliko načina: „Ajet je derogiran ovim derogirajućim ajetom:

Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju pove­la, priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti - sva­ki čovjek je zalog onoga što je uradio. (52:21)"

Ovaj ajet uvodi djecu u Džennet zbog dobročinstva roditelja.

Ajet Čovjeku pripada samo ono za što se sam potrudi odnosi se na Ibrahimove i Musaove, a.s., narode. Ummetu Muhammeda, a.s., pripada milost, ono što sami urade kao i ono što se za njih uradi. Ovo je mišljenje Ikrime, Ibn Abbasova, r.a., oslobođenog roba i prenositelja njegova tefsira. Umro je u Medini i-i. godine. Buhari je u svoj Sahih uvrstio in njegovih predaja.

Muslimanska tradicija

„Ono što se u ovom kontekstu po­drazumijeva pod terminom El-lnsan nije ništa drugo do nevjernik. Vjerniku pripa­da oboje, i ono što sam uradi kao i ono što se u njegovo ime uradi" - ovo su ri­ječi jednog od Tabiina El-Rebi ibn Enes (umro 139.).

„Prema Božanskoj pravdi, čovjeku pripada samo ono za šta se trudi, među­tim, postoji i ono što Allah može da oso­bi iz Svoje milosti i naklonosti dodijeli (fadl)" - ovo su riječi El-Huseina ibn Fadla, jednog od Bejhekijevih šejhova, kojeg Kurtubi često citira u svom tefsiru.

„Muslimani nikada, tokom cjelo­kupne svoje povijesti, nisu prestajali da se sastaju radi učenja Kur'ana umrlim, što predstavlja konsenzus (Idžma)" - ovo navodi velikan hadiske nauke hafiz Šemsudin ibn Abd el-Vahid el-Makdisi el-Hanbeli u monografiji koju je sastavio ovoj temi.

Muhamed ibn Ahmed el-Marvezi navodi: "Čuo sam Ahmeda ibn Hanbe- la kada je rekao: 'Kada god zakoračite u mezarluk, proučite suru Fatiha, dvije sure koje počinju sa Kul e'uzu i suru koja po­činje sa Kul Huvallah ehad. Nagradu od ovog učenja poklonite stanovnicima mezarluka,jerona će im biti dostavljena."

U odbranu svoga stajališta da je do­zvoljeno učiti Kur'an umrlim, hanefijska i hanbelijska ulema navodi slijedeće:

Buharija i Muslim navode da je Po­slanik, a.s., žrtvovao dva ovna pretežno bijele boje, jedan za sebe a jedan za svoj ummet. Poslanik, a.s., je nagradu za žr­tvovane kurbane poklonio članovima svoje zajednice, i živim i mrtvim svojim savremenicima, kao i onim što će doći poslije njega.

Enes, r.a., navodi da je upitao Posla­nika slijedeće: "O Allahov poslanice, mi dajemo milostinju, obavljamo hadždž i upućujemo dove za naše umrle. Da li ovo stiže do njih?" Odgovorio je: Naravno da stiže. Oni se tome svaki put obraduju, kao što se vi obrađujete kada vas neko daruje tanjirom hrane.

Poslanik, a.s., je rekao: Ko god umre pod dugom obaveznog posta, odgovorni članovi njegove porodice će napostiti za njega.

Poslanik, a.s., je rekao: Učite Ja Sin svojim umrlim.

Ovi, kao i mnogi drugi navodi - samo su dio dokaza da umrli imaju koristi od svih vrsta i oblika ibadeta koji se čine, bilo da je on izražen kroz davanje nov­ca, fizički rad i djelovanje, post, hadždž, dovu i si. Uzvišeni Gospodar dostavlja darove umrlim prema nijjetima onih koji ih šalju.

Bilješke:

-Tahavvi, Aqida, 1995 ed. 2:664-673.

-Nasir al-Din Albani u svom djelu o propi­sima dzenaze Talkhis ahkam al-janaiz.

-Prenosi Bayhaqi u al-Sunan al-Kubra (4:56), Ibn Qudama u al-Mughni (2:474, 2:567, 1994 ed. 2:355), al-Tabarani u al-Ka- biru, a Haythami u Majma al-zawaid (3:44) navodi da su prenosioci pouzdani.

-Suyuti spominje u Sharh al-Sudur (p. 312).

-Hasanayn Muhammad Makhluf navodi u svom djelu Fatawa Shar'iyya (2:277-279, 2:308).

@Šejh Hišam Kabbani i Ef.Senad Agić